Postoje racing igre i postoji Mario Kart. Svi su čuli za njega, a većina je barem jednom sjela za volan neke iteracije. To je savršena party igra – pristupačna, kaotična i instantno zabavna. Nauči se u sekundi: stisni A za gas, rokaj protivnike širokim arsenalom power-upova i rugaj im se kad im uspješno podvališ bananu.
Imam lijepa sjećanja na studentske dane kad bi ekipa došla u goste, naručili bismo pizzu i satima peglali Mario Kart 8. Ne mogu se sjetiti druge igre koja toliko prirodno spaja ljude. Formula je jednostavno savršena – još od davnog Mario Karta 64.
A ipak, Nintendo sa svakom novom igrom pokušava dodatno poboljšati recept i dodati nešto novo. Mario Kart 8 Deluxe bio je gotovo savršen, sa svojih 96 staza, ogromnim rosterom likova i tuningom vozila nudio je sate i sate zabave.
I sad smo tu. Nova konzola – nova igra, i to launch naslov. Mario Kart World nudi novi smjer za franšizu, s povezanim stazama, Free Roam modom i novom, eliminacijskom utrkom Knockout Tour. Je li ovo sljedeći veliki korak ili samo sjajni, ali prolazni eksperiment?
Vežite se, polijećemo
Veliki svijet s malim nagradama
Mario Kart World donosi otvoreni,razgranati svijet koji čini 30 staza i svijet između njih, na raspologanju da sve obiđete i istražite. I dalje je tu izbornik u kojem birate mod igranja, od dobrog starog Grand Prixa do novog Knockout Toura, ali sada možete odmah stisnuti Start i otisnuti se u vrli novi svijet. Gdje god želite, možete poći: bilo da se vozite po otvorenoj cesti, istražujete staze svojim tempom, ili pak driftate po plaži i plovite po moru. U Mario Kart Worldu, svijet je vaša školjka.
Dok istražujete svijet naići ćete na različite P-switch misije i Peach medaljone. Kod aktivacije P-switcha pokrećete kratki izazov, poput sakupljanja kovanica u vremenskom limitu ili izvođenja specifičnih trikova. Neki od njih su jednostavni i tu su da vas nauče osnove, a drugi znaju biti malo frustrirajući. Nagrade su uglavnom stickeri za vaš kart, što pomalo razočarava. Iako je P-switcheva mnogo, a misije su raznolike, s vremenom postane pomalo monotono.
Ukupno 200 Peach medaljona skriveno je u svijetu – iza zidova, po krovovima, na liticama… Za svaki dobijete sticker (čemu ta opsesija stickerima?), a deset njih je potrebno za otključavanje Mirror moda.
Free roam je lijepa ideja, i ugodno je voziti se na kraće periode, ali djeluje mi kao neispunjena prilika za neki story mode. Zašto ne ubaciti prave NPC-eve po svijetu koji daju questove? Zašto ne spasiti princezu na novi, Fast and Furious način? Sve je podređeno random izazovu za koji dobijete tek sticker. U svojih 10ak sati igre, nije mi nijednom palo na pamet provjeriti svoju kolekciju stickera.
Molim te jedan burger i kolu za van
Kako biste navigirali razmjerno velikim svijetom, igra nudi i fast travel po zonama, a na svojim putovanjima možete ući i u zelene warp cijevi koje će vas lansirati negdje dalje. Simpatičan detalj, kad skrenete sa staze, kotači postanu veći, što vizualno potvrđuje da stezašli u divljinu.
Grand prix: putovanje, a ne samo utrka
Grand Prix mod donosi standardnih 8 kupova s 4 staze, dostupnih u 50, 100 i 150cc, dok se Mirror mode otključava kasnije. Ako osvojite kup na 150cc, automatski dobivate zvjezdicu i za niže razine, ne morate grindati svaku posebno (navodno je to opća kultura, ali ja nisam imao pojma).
Ono što Grand Prix razlikuje od prijašnjih iteracija je struktura utrka: više ne vozite 3 ili 4 kruga po istoj stazi. Umjesto toga, staze su povezane u jednu veliku dionicu. Nakon završetka prve utrke prelazite u sljedeću „autoput“ sekciju koja vodi do zaključne staze.Taj prijelaz je većinom ravna cesta s okolišnim preprekama koja u teoriji daje „road trip“ dojam, ali u praksi se svodi na mini-kaos dionicu gdje je agresivnost najveća, dok samo posljednji krug čini nova staza.
Prijelazne staze većinom su ravne i služe kao mjesto za obračun
Trake su sada šire jer podržavaju 24 igrača koji stvaraju pravi kaos. AI je puno agresivniji i nerijetko me doslovno trojica izrokaju pred cilj pa završim sedmi, a bio sam prvi. Igra po defaultu ima uključen Smart Steering – opciju koja automatski ispravlja kart kada skrenete sa staze.To djeluje dosta neprirodno, isprva sam mislio da je dio igre i tek sam putem Nintendova „tips & tricks“ maila saznao da ju mogu isključiti. Nintendo, pusti nas da griješimo. Ako se trebam zabiti u grm ili odletjeti s litice, neka tako bude – na greškama se uči.
Knockout mode – Mario Kart na steroidima
Iako je Free Roam dobio više medijskog prostora, pravi MVP nove ere zove se Knockout mode – napeta, adrenalinom nabijena varijanta battle-royale formata. Kao u Grand Prixu, birate različite kupove, no ovdje se 6 staza vozi u kontinuitetu, a vožnja se temelji na eliminaciji.
Cilj je jednostavan: preživjeti. Nakon svakog checkpointa iz utrke ispadnu zadnja četiri igrača, sve dok ne ostane samo četvero. U tom finalu, stvari se dodatno zahuktavaju i igra prelazi u pravi rat živaca.
Ovaj mod donosi jedan svjež i vrlo dobrodošao zaokret u Mario Kart formuli. Vožnja je napetija, ulozi su viši, a s obzirom na 24 igrača, ne postoji trenutak za opuštanje. Jedna kobna greška može vas dovesti do pada ispod crte, i utrka je gotova.
Knockout Tour traži da igrate pametno: iskoristi boost kad je sigurno, pazi kad bacaš crvenu školjku a kad ju čuvaš za obranu. Odličan je spoj poznate Mario Kart kaotičnosti i kompetitivnog „last man standing“ osjećaja.
Boje svijeta i zvuk kaosa
Bez dileme, ovo je najljepši Mario Kart do sada. Igra izgleda fantastično, pogotovo na velikom ekranu. Boje su življe, efekti eksplozija i klizanja po stazi spektakularni, a dinamično osvjetljenje i dnevni ciklus daju dodatnu dubinu živopisnom svijetu.
Nintendo je posebno pazio na male detalje – kad se zaletite s litice, Mario se drži za volan a noge mu lete skupa sa vozilom koje se transformira u mini avion, a kad skočite preko rampe animacija koju izvede ovisi gdje usmjerite analog, a najviše mi se sviđa animacija kad vas netko opali strujom. Svaka staza zaista izgleda kao da je dio jednog živog svijeta – na cesti se voze mali Toadovi i Koope u osobnim automobilima i kamionima, krave s pašnjaka prelaze cestu, a sa strane u drive-in restoranima poslužuju Yoshiji.
Rainbow road je prava vizualna poslastica
Staze imaju svoj jedinstveni karakter: od dobrog starog Rainbow roada koji nikad nije izgledao bolje do novog, Boo’s Cinema u kojem ulazite u kuću duhova koja vas na kraju šalje u staru noir film rolu iz 60tih. Igra je puna malih animacija koji zaokružuju cijeli dojam.
Sve to upotpunjuje odličan soundtrack koji remiksa stare, dobro prepoznatljive melodije s novim aranžmanima, a škripa guma i zvuk školjke kad nekoga opalite savršeno prati kaotičnu vožnju. Svaka staza ima svoj intro, outro i dinamičke prijelaze, a Free Roam ima preko 200 skladbi.
Novi power-upovi i Tony Hawk momenti
Sustav power-upova doživio je nekoliko promjena. Iako su gotovo svi klasični power-upovi i dalje prisutni, igra uvodi niz novih, kreativnih dodataka.
Tu je Mega Mushroom, koji vas uvećava i omogućuje da pregazite protivnike poput divova. Hammer stvara niz čekića koje bacate po stazi, čineći je kaotičnijom i opasnijom za sve iza vas. Feather omogućuje okomiti skok kojim se možete izvući iz neprilika – čak i izbjeći plavu školjku, uz savršeno tempiranje. Ice Flower omogućuje zamrzavanje protivnika ledenim kuglama, dok Kamekova moć transformira suparnike i postavlja nove prepreke na stazi u obliku neprijateljskih NPC-eva. Golden Shell pak ostavlja trag zlatnika iza sebe.
Miči se, Daisy, dolazi BOL!
Kad smo već kod zlatnika – još uvijek se pojavljuju kao power-up, što frustrira. Kad ste u tijesnoj borbi za pobjedu, novčić je posljednje što vam treba. Ne povećava brzinu značajno, ne nudi zaštitu, ne čini ništa osim što doprinosi otključavanju vozila nakon utrke. Idealno bi bilo da novčići isključivo budu na stazi za skupljanje, a ne da dolaze iz mystery boxova.
Novi dodatak su narančaste vrećice s hranom – food bags – koje vam daju kratki speed boost te povremeno otključavaju nove skinove za vašeg lika. Svaka regija ima vlastiti meni vrećica. Ipak, skinove ne dobivaju svi, samo osnovna postava.
Posebno bih istaknuo nove Tony Hawk momente – moguće je izvoditi trikove, voziti po zidovima, slajdati po tračnicama i stepenicama i skakati preko spuštenih rampi kamiona koji se voze po cesti. Ovih parkour prilika je mnogo, izgledaju jako kul i nikad ne dosade.
Parkour po zidovima, tračnicama i ogradama jako je zabavan, ali treba ga dobro tempirati
Roster i vozila: više izbora, manje dubine
Broj vozača značajno je porastao – čak 50 vozača, od čega 24 klasična lika (Mario, Luigi, Toad itd.) i 26 dodatnih NPC-eva poput Goombe, pingvina, pa i krave s Moo Moo farme. Klasične likove otključavate igranjem Grand Prix kupova, a NPC-eve dobivate kad vi ili netko aktivira Kamekovu moć, ovisno o regiji u kojoj se nalazite. Skinovi su šarmantni i dodaju raznolikost, ali njihovo biranje nije najpraktičnije – zašto, primjerice, posebno moram scrollati do Mechanic Maria, umjesto da mi ponudi sve skinove kad odaberem lika?
Vozači su i dalje podijeljeni na light, medium i heavy kategorije, no vozila su sada pojednostavljena – nema više mikromenadžmenta guma, šasije i padobrana. Umjesto toga, svako vozilo dolazi s fiksnim karakteristikama, što olakšava odabir, ali oduzima dio dubine iz prethodnih igara.
Zasad nedostaju neki stari likovi i staze iz drugih Nintendo franšiza poput Diddy Konga, Koopaling ekipe, Isabelle, Linka, Inklinga ili Villagera, što bi moglo sugerirati buduće DLC dodatke. Prostor definitivno postoji, a potencijal je velik.
Online multiplayer – kaos i ograničenja
Prava zabava (ali i frustracija) počinje tek kad zaigrate online. Sa svakom vožnjom, postaje sve jasnije: Mario Kart nikad nije bio samo test vještine – već i test živaca, jer ništa se ne može mjeriti s nepredvidivošću ljudskog mozga, odnosno ljudske zlobe. Ova igra nekad stvarno izvlači ono najgore u ljudima. Gotovo svi smo se zatekli kako psujemo u ekran dok gledamo nekoga kako u posljednjoj sekundi prolazi kroz cilj… i uz to nam još opali tri školjke u facu. Za svaki slučaj.
Online igra, nažalost, još uvijek zaostaje u kamenom dobu. Nakon što s glavnog izbornika odaberete online mod, ubačeni ste u lobby koji se puni sve dok ne bude spreman za početak utrke. Za to vrijeme možete slobodno free roamati, umjesto da samo čekate, kao prije. Matchmaking ne traje predugo, igra je nova i svi koji su kupili Switch 2 je igraju.
Ciklus dana i noći te vremenske (ne)prilike puno pridonose izgledu igre
Međutim, igra nema pravi matchmaking sistem. Startate s 3000 bodova, ali nerijetko vas ubaci s igračima od 7000+ bodova, nema pravila ni balansa. Postavlja se pitanje je li rejting uopće potreban obzirom da, s 24 igrača i pregrštom novih power-upova, ovo jest velikim dijelom igra na sreću. Možete biti najbolji vozač na svijetu, i dalje vas mogu pogoditi 3 plave školjke (koje se prečesto spawnaju po utrci), stoga, najbolje prihvatite kaos.
Puno toga se događa tijekom utrke, i događa se stalno. Budući da najbolji power-upovi dolaze tek kad zaostajete, nije neobično da igrači taktiziraju i vrebaju iz sredine poretka. Biti prvi često znači biti najizloženiji, s najlošijim power-upovima (zlatnikom).
Volio bih da postoji neka opcija za tweakanje – primjerice, da sami možemo isključiti određene powe-upove ili ih čak uopće ne koristiti, a najviše od svega – smanjiti broj igrača. Knockout mode briljira sa 24 igrača ali za Grand Prix kao da je 12 igrača bilo taman. VS Mode nudi par opcija, ali i dalje to nije to.
Najveći minus? Ne možete pozvati online prijatelja direktno u public lobby. Možete mu se samo pridružiti prije nego se lobby popuni – što je bizarno. Moguće je napraviti privatnu sobu u koju možete dodati prijatelje, ali kad pokrenete utrku igrate isključivo protiv AI-ja. Ne razumijem, ako žena i ja na istoj konzoli možemo igrati online s drugm igračima, zašto pobogu ne mogu napraviti privatni lobby i učiniti isto sa online prijateljima?
Conclusion
Mario Kart World je hrabar pokušaj da se unaprijedi formula koja možda nije trebala evoluciju. S jedne strane Knockout donosi prijeko potrebnu svježinu i za mene je najbolji način igranja online. S druge strane, tu je napola realizirani Free Roam i online koji i dalje pati od starih Nintendo boljki.
Nintendo je očito htio više svega: više igrača, više modova, više sadržaja. No u pokušaju da vožnju učini većom i boljom, izgubilo se nešto od čiste elegancije i balansa prethodnih nastavaka. Uz 24 igrača na stazi i more power-upova, skill se često utapa u kaosu.
Ipak, iza svega toga krije se igra koja zrači šarmom, vizualnim bogatstvom i neosporivom zabavom. Meni je i dalje najdraže igrati u local multiplayeru, i veselim se, deset godina kasnije, ponovo ugostiti prijatelje i urlati na njih. Ako Nintendo zakrpa ključne slabosti i ubaci dodatne sadržaje – budućnost ove igre bit će blistava.
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
