Ako ste mislili da su svi postapokaliptični FPS-ovi jednaki starim modelima kaveza za mačke, pripremite se za STALKER 2: Heart of Chornobyl – igru koja vas tjera da preispitate sve što znate o preživljavanju… i o svojoj strpljivosti.
Sjećam se ko klinac kad sam počeo samo negdje 2001. Čitati vijesti o prvom Stalkeru i kako će promijeniti gaming. Nitko nije očekivao da ću taj trenutak dočekati tek 2007. kad sam prvi puta potpuno legalno i nikako sa sumnjivih stranica skinuo Stalker.
Jebote ček, tad nisam imao ni ADSL doma, nego sam ga doveo na potpuno legalnoj kopiji DVD-a kući od mog prijatelja koji ih je prodavao potpuno legalno!
Jedino nisam odigrao Clear Sky, što mi ni danas nije jasno zašto, al
Smrt od mutanata, anomalija i bugova
STALKER 2 nije igra za one slabog srca. Zamislite da ste u opasnom području punom anomalija, mutiranih životinja i fanatičnih frakcija koje vas gledaju kao posljednju krišku pizze na matici svijeta.
Morate donositi teške odluke, poput toga hoćete li sakriti svoj jedini odličan amunicijski paket ili ga koristiti da se riješite onih dosadnih anomalija koje vam stalno smetaju u igri. U svijetu gdje vas svakih nekoliko minuta može ubiti jedna pogrešna odluka ili slučajni susret s anomalijom, STALKER 2 vas ne samo da stavlja na test, već vas i prisiljava da postanete pravi preživjeli.
Ako ste mislili da su bugovi samo legendarna stvar u starim igrama, STALKER 2 će vam pokazati da su oni samo evoluirali.
NPC-ovi prolaze kroz zidove kao nož kroz putat, dok se UI elementi odlučuju na spontano plesanje po ekranu, a meni su na XBOX-u obožavali nestati.
Da, volim imati HUD, kill me.
Ali hej, barem imate priliku svjedočiti enemijima koji izvode akrobacije koje biste očekivali samo na Olimpijskim igrama – ili možda da ih izvede Raygun. Iako su bugovi česta pojava, oni dodaju dozu neočekivanog humora u ozbiljno tematiziranom svijetu igre, pretvarajući svaki glitch u potencijalnu smiješnu anegdotu za kasnije.
Grafičko iskustvo
Grafika je toliko impresivna da ćete često zaboraviti da vas igra vraća na 30fps.
Zajebavam se, ekipa nas je baš sjebala što se tiče trailera, al dobro, naviknuti smo.
Da se razumijemo, igra izgleda vrh, ponekad savršeno, ali nije to ono što smo očekivali. Možda je na PC-u bolje, ali koliko sam vidio, nije neka sreća.
Radioaktivne oluje koje bojaju nebo u paklene crvene i toksične zelene nijanse pružaju vizualni spektakl, čak i kada se vaša konzola odluči popiti kavu s frame dropovima.
Svaka kaplja kiše, svaki bljesak munje u radioaktivnoj oluji doprinosi osjećaju stvarne opasnosti i misterije, stvarajući atmosferu koja je istovremeno prekrasna i strašna.
Priča koja vas uči kako si priuštiti nekretninu
Glavna priča je classic fantastic.
Skif – naš lik – je postavljen i izdaje ga u uvodnoj misiji, što ga vodi u zagonetnu potrazi za čovjekom koji zna gdje je drugi čovjek, što se pretvara u neprekidni lanac pronalaženja više ljudi u nadi da ćete konačno pronaći onoga kojeg tražite.
Ustvari, doslovno je plot twist igre kako kupiti stan u 2025. Očito je jedini način da riskirate život, ubijete par stotina ljudi i švercate ilegalne artefakte.
Međutim, kada priča počne uključivati znanstvenu organizaciju SIRCAA i novu verziju paravojske poznatu kao The Ward, STALKER 2 počinje pokazivati ono što je zaista u igri.
Priča majstorski isprepliće poznate teme viđene u prethodnim igrama, kao što su opasnosti proganjanja istine o psihičkim emisijama koje iskrivljuju um, smrtonosni rizici s istraživanjima u Zoni i besmislenost sukoba kultnih grupa s vladinim organizacijama koje se bore za kontrolu.
Iako nije potrebno biti upoznat s originalima kako biste razumjeli ovu novu priču, bilo je privlačno vidjeti sve načine na koje su stari STALKER-i povezani i referencirani, pružajući fanovima serijala dodatnu dubinu i zadovoljstvo.
Svaki korak dublje u Zone, otkrivate sve više tajni i povezanosti između različitih frakcija, stvarajući složenu mrežu intriga i sukoba. Iako priča može djelovati kao beskonačni niz zadataka, njena dubina i složenost pružaju osjećaj uronjenosti u svijet koji je bogat detaljima i povijesnim referencama.
Mehanika
STALKER 2 se snažno oslanja na mehanike preživljavanja koje su postale standard u modernim hardcore survival igrama.
Gear wear koji može prouzročiti kvarove, visok nivo štete u borbi gdje vas samo nekoliko pogrešnih udaraca može ubiti, krvarenje koje vas prisiljava da se liječite ako preživite, glad koja vas stalno prisiljava da tražite hranu, radioaktivni nivo koji morate držati pod kontrolom, ograničena težina inventara koju morate pažljivo upravljati, i stalno lootanje kako biste preživjeli – sve su to elementi koji čine igru izazovnom, ali i izuzetno zadovoljavajućom kada uspijete prebroditi sve prepreke.
Jedan od omiljenih aspekata ove igre je učenje kako pripremiti za misije unaprijed. Pronaći balans između dovoljno ljekovitih predmeta i specifične amunicije, dok još uvijek ostavljate prostor za loot koji možda pronađete bez da se preopteretite, pruža osjećaj strateškog planiranja koji je rijetko viđen u modernim FPS-ovima.
Tehnički izazovi
Kada se suočite sa STALKER 2: Heart of Chornobyl, očekivanja visoko lete, posebno s obzirom na moć modernog hardvera poput RTX 4090 i tehnologije DLSS Performance. Međutim, realnost igre brzo otkriva da performanse ostavljaju puno prostora za poboljšanje.
Unatoč snažnoj grafičkoj kartici, igra se često zaglavi, a frame rate polako tonut pod teretom detaljnih okruženja i kompleksnih scena. Teksture se pojavljuju nepravilno, često se “pop-in” pojavljuju iz daljine ili se savijaju na načine koji potpuno narušavaju imerziju.
Svjetlosni efekti su redovito pokvareni; mnogi dijelovi mape koji bi trebali biti dobro osvijetljeni ostaju tmurni, kao da nema nikakvog izvora svjetlosti. Refleksije na površinama često su glitchirane, stvarajući nelagodan osjećaj nerealnosti u svijetu igre.
Svjetlosni izvori često ne rade ispravno, a mnogi dijelovi koji su očito trebali biti pravilno osvijetljeni izgledaju potpuno crno, kao da svjetlo jednostavno ne postoji. NPC-ovi i objekti često se glitchevaju i lebde u zraku, što dodatno narušava vjerodostojnost igre.
UI elementi trepere i nestaju bez ikakvog očitog razloga, ometajući igračevu sposobnost da se fokusira na igru. Tijekom cutscenama, NPC-ovi se redovito nalaze jedan na drugome, stvarajući smiješne, ali iritantne prizore koji odvlače pažnju od priče.
Zvuk oružja često nestaje ili jednostavno ne radi, što je posebno frustrirajuće tijekom borbi kada je zvuk ključan za potpunu imerziju. Positional audio je potpuno neprecizan, pa se zvukovi neprijatelja ili okoline često čuju na pogrešnim mjestima, što može dovesti do zbunjenosti i smanjenja taktike preživljavanja.
AI neprijatelja je izrazito loš, često se ponašaju nepredvidivo i neefikasno, što smanjuje izazov i intenzitet borbi. Kada završite određeni cilj, često se taj napredak ne ažurira u korisničkom sučelju, ostavljajući vas nesigurnim da li ste zaista završili misiju ili ne.
Mehanika zaklona je potpuno nefunkcionalna; neprijatelji vas mogu vidjeti kroz zidove, što uništava osnovni princip strateškog skrivanje i povećava frustraciju umjesto da dodaje dodatni sloj izazova.
Ovi tehnički problemi značajno utječu na ukupno iskustvo igre, pretvarajući ono što bi trebalo biti uranjajuće i intenzivno preživljavanje u niz frustracija. Iako STALKER 2 nudi bogat i detaljan svijet pun misterija i opasnosti, tehničke nedostatke teško je ignorirati. Grafički prekidi, loša optimizacija, glitchirani elementi igre i neprecizan zvuk stvaraju okruženje koje je često više izvor smijeha i frustracije nego stvarne uživanja.
Dok GSC Game World očito ima ambiciju stvoriti impresivan nastavak serijala, trenutno stanje igre pokazuje da još uvijek ima puno posla pred njima kako bi ostvarili svoju viziju bez tehničkih mana koje ometaju igračko iskustvo.
Atmosfera – Bez sumnje, čista umjetnost
Unatoč tehničkim problemima, STALKER 2 zadržava nevjerojatnu sposobnost stvaranja atmosfere koja vas potpuno uranja u tajanstveni i brutalni svijet Zone.
Dinamično vrijeme, noći koje su tako mračne da biste mogli zaglaviti na njima bez svjetla, i radioaktivne oluje koje boje nebo u paklene crvene ili toksične zelene nijanse su vizualno zapanjujuće koliko i petrifikujuće.
Od panoramskih pogleda na prostranu pustinju do dugih, na nogama vođenih tura između misija do mračnih hodnika napuštenih objekata, dizajneri iz GSC Game World stvaraju izrazit osjećaj mjesta s velikom pažnjom prema detaljima.
Čak i sitnice poput zvuka kiše unutar trupa oronulog broda ili zvuka gitare dok sjedite oko logorske vatre lako vas mogu povući u život jednog Stalkera. Sve to treba biti poznato svima koji su igrali originalne STALKER igre (Shadow of Chornobyl iz 2007., Clear Sky iz 2009. i Call of Pripyat iz 2010.), a kao veteran tih igara, čudni je osjećaj biti ponovno u Zone i vidjeti koliko se promijenila tijekom godina.
Ova nostalgija je savršeno uravnotežena s novim elementima koji dodaju svježinu i dubinu svijetu igre, stvarajući savršenu ravnotežu između starog i novog.
STALKER 2 je igra koja traje – i ponekad može biti iscrpljujuća jer stalno borite za svoj život.
Potrebno mi je bilo 45 sati da završim glavnu priču, zajedno s dosta sporednih misija i slobodnog istraživanja. Sporedne misije mogu donijeti potrebni novac ili rijedak loot, ili možda ne donose nikakav opipljiv rezultat.
Međutim, ponekad postoji unutarnja vrijednost u vidjeti kamo vas vode ili naučiti više o svijetu i ljudima koji ga nastanjuju. Slično kao što je većina vremena u Red Dead Redemption 2 provedena jahanjem konja dok upijate njegov svijet, dugi hodovi kroz Zone u STALKER 2 evociraju sličan osjećaj zbog duge trajnosti igre.
Unutar glavne priče postoje kritični izbori koji utječu na put kojim ćete krenuti, uglavnom trenutci kada sam odlučio podijeliti ili zadržati važne informacije na određenim prekretnicama, ili jednostavno izabrati stranu kada mi je leđa bila protiv zida.
Iako uglavnom vode do istog odredišta, način na koji se kontekst priče i ciljevi misije mijenjaju čini te izbore da se osjećaju značajnim, posebno jer se pojavljuju vrlo prirodno.
No, to je većinom zato jer Stalker ne nudi jeftini fast travel.
Ako želite brzo prijeći s jednog mjesta na drugo, morate pronaći pravog NPC-a i platiti. Ako idete pješice, spremite se za dugi pohod pun neprijateljskih bandita, anomalija i mutanata koji vas mogu zaustaviti na putu (neću lagati: save scumming će spriječiti neki od tih potencijalnih frustracija).
Instant klasik bez greške
Kada STALKER 2 radi bez greške, predstavlja rijedak užitak koji zadovoljava žudnju koju su ostavljali stariji PC naslovi, gdje je teret bio na vama da otkrijete kako preživjeti i uspjeti u nepopustljivom mjestu koje nije brinulo hoćete li živjeti ili umrijeti.
Osvježavajuće, brutalno i majstorski u stvaranju tmurne atmosfere u kojoj sam uživao, donoseći novi život u mjesto toliko tragično i pusto kao što je Zona. Jednom kada je glavna misija dobila zamah, izbori koje sam donosio i trud potreban za postizanje kraja učinili su me investiranom u napetu priču koja nadograđuje ambicije svojih prethodnika.
Međutim, postoje temeljni problemi koje je teško ignorirati, poput bizarnih ponašanja neprijatelja u borbi i mnogobrojnih bugova i performansnih problema koji i dalje traju nakon lansiranja. Ali za one s dovoljno strpljenja i odlučnosti potrebnih za masivni, kaotični RPG shooter, ovo je sitnica.
STALKER 2: Heart of Chornobyl pruža jedinstveno, izazovno i impezivno iskustvo koje je istovremeno i očaravajuće i frustrirajuće. Unatoč tehničkim nesavršenostima i bugovima, igra uspijeva zadržati duh i ambiciju svojih prethodnika, pružajući svijet koji je bogat detaljima, atmosferom i kompleksnošću.
Za one koji su spremni prihvatiti izazove i uživati u mračnom, misterioznom svijetu Zone, STALKER 2 je nezaobilazno iskustvo koje će vas držati uronjene satima – ili danima – istražujući njegove skrivenosti i suočavajući se s opasnostima koje leže u svakom kutku.
