Iza Constance stoji mali, izrazito autorski studio btf Games, tim koji je zadnjih godina postao poznat po atmosferičnim, emotivno nabijenim indie avanturama. Ukoliko ste igrali njihove ranije projekte, znate da im je naglasak na introspektivnoj priči, sporijem tempu i fokusu na likove umjesto spektakla. Studio je već postigao veliki uspjeh s avanturističkom igrom Trüberbrook te je nagrađen nagradama za najbolju njemačku igru 2019. i najbolju produkciju na dodjeli nagrada German Computer Game Awards. Constance je njihov najzreliji naslov te ujedno i najhrabriji.
Priča i atmosfera: tiha drama koja preraste u glasnu istinu
U ulozi ste Constance Clarke, ilustratorice koja nakon osobne tragedije ostaje zaglavljena između kreativne blokade i krivnje. Igra vas uvodi u njezin mali stan, koji u početku izgleda samo usko i klaustrofobično, ali se s vremenom pretvara u vizualnu mapu njezina mentalnog stanja. Zidovi se mijenjaju. Predmeti odjekuju prošlim iskustvima. A ono što se ne izgovori glasno, čuje se najjasnije. Priča je samo djelomično linearna, ali inteligentno tempirana. Nema klasičnih izbora dijaloga. Umjesto toga, vaše interakcije s prostorom postaju odluke. Jedno otključano sjećanje pokreće drugo. Sve je organsko i vrlo intimno, kao da ste zaista ušli u nečiju glavu i pokušavate je vratiti pod kontrolu. Jedna od najvećih vrijednosti igre je način na koji koristi prostor, predmete i promjene u okolini kako bi vizualizira psihološko stanje. Iako je 2D akcijska avantura, simbolika je izgrađena kao da je riječ o interaktivnom filmu. Cijela igra događa se u naizgled skučenom, 2D presjeku stana, ali taj stan nikad nije statičan. Zidovi se sužavaju, predmeti blijede, pojavljuju se crteži po podu ili zidovima. Suženi hodnik predstavlja stanje zarobljenosti, a dugačke i beskrajne sobe odvajanje od realnosti. Nestajuća vrata simboliziraju gubitak kontrole. Ovo podsjeća na način kako se u Limbo i Inside igrama prostor koristi za emocionalne naglaske, ali Constance ide intimnije. Okruženje je doslovno ekstenzija njezine glave. Svaki važan predmet u stanu nosi težinu. Olovke i skice simboliziraju kreativnu blokadu i povratak identiteta. Zatvoreni prozor često označava odbijanje kontakta sa svijetom. Iako je 2D, igra koristi svjetlosne efekte na vrlo simboličan način. Tople boje se pojavljuju samo u trenucima napretka ili prihvaćanja. Oštri kontrasti prate epizode tjeskobe, a izolirane mrlje svjetla doslovno vode igrača prema unutarnjoj istini. Slično kao u igri Journey, svjetlo nije samo estetika, već i narator. Dakle, mogli bismo reći da je vizualni stil donekle realističan, s vrlo pažljivom uporabom svjetla i sjene. Boje su prigušene, ali ne depresivne, više kao stari fotoalbum. Kako se Constance emotivno otvara, tako se i paleta boja lagano budi. Sitni detalji, poput šuma olovke ili zveckanja ključeva, zvuče nenametljivo, ali nose emociju.
Gameplay: 2D akcijsko–narativna avantura u kojoj mehanike služe priči
Iako je teška na emocijama, Constance nije samo interaktivna priča, ona ima punokrvnu 2D akcijsko–avanturističku strukturu. Kada govorimo o istraživanju i interakciji, poanta nije brzina, nego pažnja. Prostor je malen, ali stalno evoluira. Otključavate nove putanje kroz psihičke pukotine, aktivirate sekvence razgovora sa samom sobom, a predmeti se mijenjaju ovisno o emotivnom napretku. Platforming je stiliziran i simboličan, nikad pretjerano zahtjevan. Borba je većinu vremena jednostavna, minimalistička, prilagođena igračima koji igre igraju samo povremeno. Naš lik tu borbu uglavnom vodi protiv sjena koje predstavljaju njene unutarnje strahove. Povremeno se bori i s distorziranom slikom same sebe ili s deformiranim predmetima iz njene prošlosti. Što se tiče zagonetki, one su temeljene više na osjećajima, nego logici. One su jednostavne ali isto simbolične. Npr., morate složiti razbijene uspomene, rotirati crteže kako biste dobili skrivenu istinu ili pak popraviti oštećeni dio stana tako da ga povežete s uspomenom. Igra često nagrađuje emotivno razumijevanje. No, nemojte se prevariti; početni nivoi nude prilično lagane zadatke za riješiti, a nakon toga se odjednom nađete usred neke teže borbe, s većim brojem neprijatelja koji će testirati vašu spretnost korištenja Constancinih sposobnosti koje tijekom igre otključavate. Igra time povremeno želi da i vi osjetite određenu dozu frustracije i izgaranja zbog vlastitih pogrešaka. Količina slikarske boje na sučelju pokazuje koliko doze imate za koristiti posebne sposobnosti. Ukoliko boju u potpunosti potrošite, Constance će i dalje moći koristiti posebne moći, ali će time svaki put izgubiti dio zdravlja. Vi odlučite hoćete li riskirati s preostalim zdravljem ili ćete u nekom kutu ipak stati i pričekati da se boja obnovi. Još jedan aspekt kojeg valja spomenuti je oživljavanje vašeg lika nakon što ste poginuli. Ovdje imate na izbor dvije mogućnosti – igra vas može teleportirati na zadnje mjesto gdje ste mogli snimiti poziciju ili vas može odmah oživiti na mjestu gdje ste poginuli. Ukoliko se odlučite za ovo zadnje, neprijatelji će dobiti više zdravlja, činiti više štete, a jedna od vaših posebnih moći vas više neće činiti povremeno neranjivima. Ukoliko ponovno poginete, težina neprijatelja se ne udvostručuje, a totalno se resetiraju samo kada uhvatite checkpoint. On je u obliku mjesta na kojem se vaš lik može odmoriti i meditirati, a aktivirate ga ručno kada mu se nađete u blizini. Igra vam u jednom trenutku omogući i nelinearni način igranja. Imate u ponudi tri lokacije o čijem redoslijedu sami možete odlučiti. Neke od njih ćete lakše prijeći s većim brojem otključanih sposobnosti iz nekog prijašnjeg nivoa. Vama je dano na izbor koliku težinu igranja želite. O vašoj odluci će ovisiti i težina borbe sa završnim neprijateljem u svakom od nivoa. Kada već njih spominjem, mogla bih ukratko objasniti i njihovu ulogu u igri. Svaki od njih predstavlja jedan univerzalni problem kreativne i emocionalne blokade: strah od početka, mentalna buka i preopterećenje, perfekcionizam i samokritika, nostalgija i žaljenje za prošlošću te sabotiranje samog sebe i unutarnja krivnja. Naš lik se kroz cijelu igru nosi prvo s fazom potiskivanja, zatim suočavanjem, prihvaćanjem onoga što se dogodilo i na samom kraju, iscjelivanjem.
Završetak igre Constance je namjerno dvoslojan: jedan je tekstualno jasan, a drugi je simboličan, skriven iza vizualnih i mehaničkih elemenata koji se pojave tek u finalnom činu. Ovo je jedna od onih igara koja nije tu da bi te zabavila u klasičnom smislu, već je tu kako bi ti nešto poručila. Estetski vrlo ugodna igra, a njezinoj vizualnoj ljepoti pridonio je upravo ručno rađeni 2D art stil. Eventualni nedostatak je manjak dubine u narativnim dijelovima koji su mogli još više začiniti priču kao i nedostatak linearnog igranja, što je donekle poremetilo sami tijek radnje. Ali generalno, dosta dobar i ispoliran platformer sa zabavnim završnim neprijateljima, koji može poslužiti i kao ispušni ventil nakon napornog radnog dana.
Igra je od 24. studenog dostupna za Microsoft Windows.
+vizualni dizajn, ideja priče, zvučni efekti, kontrole
-povremena nelinearna radnja ometa tijek priče protagonista, nedostatna količina dijaloga i nedovoljno karakterno razvijeni sporedni likovi
Ocjena: 4/5
Primjerak igre za potrebe recenzije ustupio razvojni studio btf Games
