Udah… izdah… Kako recenzirati nastavak serijala koji je godinama bio u razvojnom paklu, do te mjere da je Nintendo odlučio sve poderati i početi iznova? Posljednji Metroid u Prime serijalu, Corruption, izašao je prije OSAMNAEST godina. Prime 4 najavljen je odmah po izlasku Switch konzole i trebao je biti jedan od velikih naslova koji je Metroid fanovima konačno dao nadu da nisu zaboravljeni, jer Nintendo je ovaj serijal dugo zapostavljao u korist Marija, Zelde i ekipe.
Developer: Retro Studios
Publisher: Nintendo
Platforms: Switch, Switch 2
Release date: 4. prosinca 2025.
The platform on which the game was tested: Switch 2
Starting price: 69,99 eura
Kad ono… 2019. je stigla samo kratka, ali brutalna obavijest: „Igra ne zadovoljava naše standarde, krećemo ispočetka“. Šok. Šok koji je samo značio još čekanja. I konačno, 8 godina nakon najave, Metroid Prime 4: Beyond, zasjao je na Nintendo Switch platformama. Je li se čekanje isplatilo? Saznajmo!
Biti Samus Aran, ponovno
Od samog početka vidi se koliko igra odiše autentičnošću i stilom. Osjećaj da ste u čizmama Samus Aran nikad nije bio izraženiji. HUD je dizajniran tako da simulira pogled iz kacige, s vidljivim rubovima vizira, holografskim prikazom mape, radara, energije i ostalih informacija. Prelazak u legendarni Morph Ball automatski vas prebacuje u treće lice, bez ikakvog trzaja ili prekida. Kao i u ranijim nastavcima, skeniranje neprijatelja i objekata nije samo mehanički dodatak, već ključni alat za rješavanje zagonetki i produbljivanje svijeta kroz sporedne informacije.
Najveća novost su psihičke moći, koje se iznenađujuće prirodno uklapaju u istraživanje. Otkrivaju skrivene platforme, omogućuju manipulaciju okolišem i rješavanje kompleksnijih zagonetki, te djeluju kao logičan nastavak Samusinih sposobnosti, a ne kao dodatak ubačen samo zato da bi se opravdala novost.
Borba ostaje vjerna Prime formuli
Borba ostaje vjerna Primeu – kombinacija lock-on mehanike, izbjegavanja i pametnog korištenja okoline. Ne pokušava biti moderni FPS, već akcijska avantura s naglaskom na istraživanje stranog planeta. Borbe su rjeđe, ali i uzbudljivije. Fokus je na čitljivosti borbe i taktičkom pozicioniranju. Lock-on sustav i dalje je ključan, pogotovo u kombinaciji s bržim neprijateljima i bossovima koji zahtijevaju stalno kretanje.
Boss borbe su vizualno impresivne i mehanički jasne. Nema nasumičnog kaosa; svaka borba ima svoju logiku, faze i jasne trenutke u kojima treba adekvatno reagirati. Beyond ne pokušava šokirati težinom, nego testira razumijevanje svih mehanika koje ste do tog trenutka naučili.
Hrabro kroz novi svijet, Viewros
Priča, kao i uvijek u Metroidu, nije u prvom planu, već se odvija kroz okolinu, skenove i suptilne tragove. Svemirski pirati ponovo napadaju; poslani ste pomoći silama Federacije, napraviti reda i osigurati tajanstveni artefakt. Ovo služi kao mali tutorial i kako to često biva, stvari pođu po zlu, a artefakt vas teleportira daleko, daleko, na nepoznati planet Viewros. U istraživanju Viewrosa, Samus otkriva holografske snimke izumrle rase Lamorn i pronalazi kristal koji joj omogućuje psihičke sposobnosti. Saznajemo da je upravo Samus ta koja je odabrana da osigura ostavštinu Lamorna dok pokušava vratiti se kući. Njena povezanost s njima polako se otkriva, bez forsiranja.
Svijet Viewrosa čini mreža različitih bioma, koji su tematski i vizualno jasno diferencirani, ali dizajnerski međusobno povezani. Sve ih veže središnji pustinjski hub, Sol Valley, koji funkcionira kao tranzitna točka i svojevrsna okosnica istraživanja. Upravo se u Sol Valleyju najviše koristi Vi-O-La, neuro-motor koji Samus omogućuje brzo kretanje preko otvorenog terena. Ovaj hub daje igri osjećaj skale i kontinuiteta, jer se povratak u njega događa često, kako bi se otvorile nove rute prema zonama koje su ranije bile nedostupne. Iako struktura svijeta nije open world u klasičnom smislu, ovakav raspored daje dojam povezanog planeta, a ne niza nepovezanih razina.
Vi-O-La služi za skraćivanje udaljenosti, orijentaciju u prostoru i povremeno za borbene ili akrobatske sekvence, ali igra ga namjerno ne dopušta u svim područjima. Time Beyond izbjegava zamku pretvaranja Metroida u “akcijsku igru s vozilom” i zadržava fokus na klasičnom pješačkom istraživanju, zagonetkama i borbi. Iako bi se moglo poželjeti više dionica koje kreativnije koriste motor, jasno je da je njegova uloga zamišljena kao dopuna strukturi svijeta, a ne kao njen nosivi stup.
Mapa je pregledna, jasna i funkcionalna, s dovoljno detalja da se nikad ne izgubite. Međutim, to i jest jedina mana; ponekad se želim izgubiti. Igra djeluje previše linearno, do te mjere da sam znatno rjeđe trebao paliti mapu nego u bilo kojem ranijem nastavku. Igra vas rjeđe ostavlja potpuno bez smjera, a progresija je često jasnije strukturirana. Neke od početnih zona djeluju kao ravna crta od početka do cilja. To će nekima odgovarati, pogotovo novim igračima, ali veterani serijala možda će osjetiti manjak onog klasičnog osjećaja izgubljenosti i eksperimentiranja.
Sporedni likovi i Federacija
Iako je Metroid tradicionalno izrazito usamljen serijal, Beyond ipak uvodi nekoliko sporednih likova koji služe kao narativna sidra i veza sa širom galaktičkom situacijom. U prvom planu tu je Myles, inženjer Federacije kojeg spasimo od sigurne smrti na samom početku igre. Myles ostaje kao sidekick s kojim kasnije većinom komuniciramo putem radija. Njegov ton je ležeran, povremeno i iritantan, s dozom humora koji više podsjeća na Marvelov stil nego na suzdržanu atmosferu Metroida. Taj tonalni odmak može djelovati strano, pogotovo u početku, ali Myles se, srećom, nakon uvoda ipak povlači u pozadinu. Iako sam bio iznenađen njegovom pojavom, ubrzo sam se navikao na njega i ne mogu reći da je toliki bauk kao što Internet želi da vjerujete.
Osim Mylesa, pojavljuju se i drugi pripadnici Federacije, no njihova prisutnost ostaje ograničena i funkcionalna. Ne pokušavaju preuzeti priču niti emocionalno opteretiti igru, već služe za kontekstualizaciju misije i naglašavanje kontrasta između organizirane vojne sile i potpune samoće na Viewrosu. Beyond time uspijeva zadržati prepoznatljivu Metroid atmosferu, dok istovremeno daje osjećaj da Samus nije izolirana iz šireg svemira, nego ipak djeluje kao dio većeg, ali distanciranog sustava.
Tehnička prezentacija na razini
Ovo je definitivno jedna od najljepših igara za Switch 2. Igra izgleda zaista impresivno; osvjetljenje, refleksije, kapljice kiše na viziru te detalji okoliša stvaraju osjećaj „mjesta“ kakav rijetko viđamo u Nintendo igrama, koje su obično stilizirane. Ovo nije samo lijepa igra, nego uvjerljivi svijet. Imamo opciju birati između 4K rezolucije sa 60 FPS-a ili 1080p u 120 FPS-a u docked modu, ili 1080p 60 FPS-a u handheldu, naspram 720p sa 120 FPS-a. Osobno sam se držao 4K rezolucije, jer jednom kad vidite Viewros u punom sjaju, teško je spustiti se na nižu rezoluciju. Framerate je stabilan, učitavanja su minimalna, a prijelazi između područja gotovo neprimjetni, što je posebno važno za igru koja se uvelike oslanja na kontinuitet svijeta.
Na standardnom Switchu Beyond se i dalje vrti korektno, ali kompromisi su vidljivi: niža rezolucija, povremeni padovi frameratea u kompleksnijim scenama i nešto slabije osvjetljenje narušavaju ukupni dojam. I dalje je riječ o solidnom iskustvu, no jasno je gdje igra pokazuje svoje pravo lice.
Kontrole su precizne, responzivne i iznimno ugodne, bilo da koristite klasični lock-on stil ili se oslanjate na finije, slobodnije ciljanje koristeći Joy-Con kao miš. Prijelazi između različitih stilova igranja su glatki i intuitivni, bez osjećaja da se borite s kontrolama ili da vas igra sputava. U tim trenucima Beyond djeluje kao naslov koji je konačno uhvatio puni potencijal modernog Nintendo hardvera.
Soundtrack stvara savršenu atmosferu
Zvučna slika Metroid Prime 4: Beyond zaslužuje poseban spomen jer predstavlja jedan od najjačih elemenata cijelog iskustva. Spoj dramskih sekvenci, suptilnih elektroničkih tekstura i povremenih rock elemenata djeluje zrelo i odmjereno, te je bez pretjerivanja najbolji soundtrack u Prime serijalu još od originalnog Metroid Primea. Glazba rijetko preuzima glavnu ulogu; umjesto toga, stalno je prisutna u pozadini, gradeći napetost i osjećaj izolacije.
Često ćete čuti ambijentalne tonove, udaljene vibracije i gotovo neprimjetne motive koji se javljaju u ključnim trenucima istraživanja, kao da svijet sam reagira na Samusinu prisutnost. Svaki prostor ima svoj zvučni identitet: kiša koja udara po kacigi, škripanje starog metala u ruševinama, tihi energetski šumovi Lamorn tehnologije i karakteristični zvukovi neprijatelja stalno podsjećaju da se nalazite u neprijateljskom, živom svijetu.
Conclusion
Metroid Prime 4 ne mijenja serijal iz korijena. Ovo nije Breath of the Wild trenutak za Metroid i, ako to očekujete, lako biste mogli ostati razočarani. A kad se nešto čeka toliko dugo kao ova igra, očekivanja su, razumljivo, gotovo beskrajna. Umjesto radikalnog zaokreta, dobili smo povratak serijala koji vrlo jasno zna što želi zadržati, a gdje si može priuštiti evoluciju.
Iako je linearniji i pristupačniji od nekih prethodnih nastavaka, Beyond nudi snažnu atmosferu, iznimno kvalitetnu prezentaciju i gameplay koji s razlogom nosi ime Metroid Prime. Nakon osamnaest godina čekanja, ovo je povratak koji ima smisla: ne savršen, ali iskren, tehnički impresivan i vjeran duhu serijala.
★★★★ — "Very good"
A copy of the Nintendo Switch 2 version was provided by distributor CD Media for review purposes
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
