Cursed New Year je kratka, intenzivna indie igra psihološkog horora iz perspektive prvog lica. Razvio ju je Stanislav Klepitsky, a za konzole ju je objavio studio Sometimes You. Oni su izdavači mnogih manje poznatih indie igara. Igra je prvi puta objavljena 5. prosinca 2024. na Steamu, a tek kasnije na konzolama. Mi smo odigrali PlayStation 5 verziju.
Žanr ove igre je walking simulator (simulator hodanja). To je linearna igra, a svodi se na hodanje i klikanje na predmete važne za priču. Glavni naglasak je na atmosferu i priču, dok borba ili rješavanje zagonetki ne postoje. Radnja nas uvodi u ulogu animatora za djecu. Pozvani smo na proslavu Nove godine kako bi zabavili mladu djevojku po imenu Sarah. Ono što je trebao biti veseli praznični posao vrlo brzo se pretvara u mračnu i uznemirujuću noćnu moru. Odmah na početku igre, mi kao igrač počinjemo doživljavati čudne, uznemirujuće pojave. Kroz igru istražujemo sumornu kuću, i postepeno otkrivamo fragmente priče. To nam se prezentira kroz priviđenja, pronađene stranice dnevnika i uz sablasne zvukove.
Grafika je realistična, a zvuk je kvalitetan. Te stavke pojačavaju nam osjećaj jeze i tmurne atmosfere. Iako je naglasak na atmosferski horor, u igri postoji i nekoliko ‘screamera’, iznenadnih strašnih pojava, jump-scareova. No, iako ih ima samo nekoliko, neočekivani su i mogu prestrašiti igrača. Kontrole su jednostavne. Ne postoje nikakva udaranja, trčanje ili bilo kakva akcija, osim hodanja i uzimanja nekoliko ključeva i stranica dnevnika koje se nalaze na jednoj jedinoj lokaciji u igri (kuća). Čak i to hodanje, koje je glavna mehanika igre, je jako sporo i frustrirajuće. U igri je nemoguće izgubiti, jednostavno nas se vodi do kraja priče.
Igra je izuzetno kratka. Prosječno vrijeme prelaska je oko 30 minuta. Meni je bilo potrebno 20-25 minuta, a uz sami prelazak igre lako dolazi i platinasti trofej, što će oduševiti lovce na takve trofeje. Završetak igre je blago rečeno – zbunjujuć. Ne objašnjava nam se ništa, tako da je nejasna sudbina glavnog lika, a i obitelji. Kroz fragmente dokumenata skupljenih u igri, bez da vam pokvarimo sav zaplet, otkrivamo da se desilo višestruko samoubojstvo zbog financijskih problema obitelji koja živi u kući u kojoj se nalazimo.
Zbog svoje duljine, (u stvari kratkoće), ovu igru možemo smatrati više jednim intenzivnim, brzim iskustvom nego opsežnim naslovom. Treba napomenuti da igra sadrži uznemirujuće scene i nasilne slike, pa se ne preporuča ljudima s srčanim ili epileptičnim problemima. Zbog svojeg trajanja, kritičke i korisničke recenzije su, naravno, pomiješane. Konsenzus je da je ovo niskobudžetni i kratki horor naslov koji je jedan kratak izlet u mračne tajne jedne obitelji. Priča je izmišljena. Koliko nam je poznato, ona nije ispričana po nekom istinitom događaju. Zbog puno zbunjujućih elemenata jako je teško procijeniti kvalitetu ove igre. Vidljivo je niskobudžetna, no zato je i cijena niska – 2,99 dolara na Playstation Storeu. To je jako dostupna cijena za ‘trophy huntere’ na PlayStation platformi, koji će ovoj igri biti i glavni kupci, zbog njenog lako dostupnog i izvedivog platinum trofeja.
Primjerak PlayStation 5 verzije za potrebe osvrta ustupio razvojni studio Sometimes You
