Ova recenzija NE sadrži spoilere!
Interesantno je kako Digimon serijal, uprkos svojoj značajnoj popularnosti, nikad baš nije pronašao svoje mjesto u svijetu video-igara. Naravno, bilo je itekako dosta pokušaja da se napravi igra koja će stati rame uz rame uz jedan serijal sa famoznom žutom maskotom, ali to nikad nije zapravo zaživjelo. Iz ovog razloga, ni očekivanja za novi RPG Digimon naslov nisu baš bila velika, ali Bandai Namco nam je ipak obećao jedno dugo i razrađeno JRPG iskustvo, kakvo nismo dobili do sada. Da li su u tome uspjeli? Pa, saznajte u ostatku teksta.
Razvojni studio: Media Vision
Publisher: Bandai Namco
Platforms: PlayStation 5, Xbox Series S/X, PC
Release date: 3. listopada 2025.
The platform on which the game was tested: PlayStation 5
Starting price: 69,99 eura
Prezentacija – Ima stila, al’ mu nešto fali
Prenijeti osjećaj i atmosferu anime serijala u trodimenzionalni svijet video-igre nikada nije lak zadatak, i kao što smo ove godine imali prilike vidjeti sa određenom Pokemon igrom, nekad zaista pođe po zlu. Na svu sreću, prezentacija u novome Digimonu zaista nije loša. Dizajn likova je prije svega raznovrsan i konzistentno kvalitetan, i to se ističe kod ljudskih, ali i kod naših digitalnih saveznika. Ambijenti i leveli su vizualno šaroliki, i često jako šareni i zaista znaju ponuditi neke lijepe prizore. Animacije likova i Digimona su takođe raznovrsne i impresivno odrađene, a s obzirom na količinu samih Digimona, o kojoj ćemo kasnije govoriti, zaista je pohvalno da svaki ima svoje posebne animacije i pokrete. Nažalost, Digimon Story Time Stranger prosto pati od tehničke nedorađenosti.
Vizualno, igra je na nivou igre sa PlayStationa 3, a čak bi rekao da su neke igre i iz te ere, poput Persone 5, izgledale impresivnije. Teksture su često veoma niske rezolucije, osvjetljenje je veoma jednostavno, a ni HDR podrška nije dostupna. Ono za šta takođe nema izgovora jeste činjenica da je igra na svim konzolama zaključana na 30 sličica po sekundi, što za ovakvu igru stvarno nema smisla. Srećom, pošto je u pitanju turn based naslov, ovaj ograničeni framerate neće predstavljati problem u samim borbama, ali i dalje je razočaravajuće za vidjeti. Na PC-u je situacija štagod bolja, pa bar imate otključan framerate i sasvim pristojnu optimizaciju. Sve u svemu, novi Digimoni ne izgledaju loše, daleko od toga, ali bi mogli biti puno puno bolji, a od jedne visokobudžetne igre to i očekujemo.
Kada je u pitanju zvuk, zaista ne postoji ništa što bi konkretno izdvojio kao manu. Sam dizajn zvuka je prilično dobar, a gluma je pristojna, iako je ne bi nazvao fantastičnom. Ja sam jedan od onih ljudi koji igra japanske igre na engleskom jeziku, tako da ne mogu komentarisati kvalitet glume japanske sinhronizacije. Muzika takođe nije loša, ali moram priznati da sam očekivao više od jednog JRPG naslova, jer mi nijedna pjesma nije ostala u glavi nakon igranja igre.
Gameplay – Digitalna Persona
Okej, realno, niko ne igra Digimone da bi se divio grafici, i na svu sreću, vidi se da je fokus otišao baš u najbitniji segment, a to je gameplay. U pitanju je RPG naslov, gdje borbe funkcionišu po već dobro poznatom principu borbe na poteze. S tim što mi je od starta borba bila najsličnija Persona i Shin Megami Tensei serijalima, gdje je cilj borbe eksploatisanje neprijateljskih slabosti, te korištenje različitih buffova i debuffova kako bi nanijeli maksimalnu štetu neprijatelju. U principu, borbu u Digimonima bih opisao kao solidnu, ali i prilično površnu. Nema tu nekih veoma naprednih ili dubokih mehanika, borbe se svode na prost “kamen-papir-makaze” ritam, a na štetu koju činite utiču slabost protivnika i tip Digimona koji koristite, tako da uz dovoljno planiranje i odgovarajućeg Digimona, možete napraviti čak 4 puta veću štetu nego običnim napadima. Prisutna je i tzv. “cross art” mehanika, koja služi kao jedan vid specijalnog napada koji može činiti posebnu štetu, liječiti vas ili vaše saborce, ili dati vam prilično snažne buffove.
Jedna stvar koja mi se takođe posebno svidjela i nešto što će vam sigurno uštediti dosta vremena jeste mogućnost ubrzavanja borbi, što dosta pomogne da se izbjegne osjećaj dosade kada po stoti put gledate istu animaciju udarca. Pored običnih imaćete susretaćete se i sa boss borbama, koje su znatno zabavnije budući da vam pružaju dosta zanimljiviji i veći izazov, dok ćete kroz većinu običnih borbi proći koristeći samo auto battle funkciju. Naravno, ovde govorim o prelasku na normal težini, a za vas hardcore igrače, nakon što završite igru otključavate i Mega i Mega+ težine, koje nude značajno veći izazov. Unaprijeđivanje vaših digitalnih saboraca vrši se preko tzv. Digivolution sistema koji funkcioniše jako dobro i nudi solidnu raznovrsnost kako bi od vašeg Digimona napravili najboljeg borca. Ono što je možda i najimpresivnije u svemu ovome jeste količina Digimona prisutnih u igri. Dostupno je čak 450 različitih digitalnih čudovišta što je apsurdno puno, ali i veoma pohvalno. Takođe je važno istaći da svaki Digimon ima svoj tzv. “signature” potez sa posebnom animacijom i dijalogom. Korisnički interfejs i meniji generalno su takođe pametno i glatko odrađeni, što će svakako dobro doći budući da ćete dosta igre tu i provesti.
Priča – Povratak u prošlost
O samoj radnji ne želim puno govoriti kako bi izbjegao spoilere, ali imam stvari za reći o cjelokupnom iskustvu. Prije početka igre, birate između muškog i ženskog karaktera, ali ne očekujte neke razlike u priči između ova dva protagonista, budući da svakako možete promjeniti pol u bilo kom momentu ako se za to odlučite. Kada govorimo već o protagonisti, moram reći da mi je ovde naročito zasmetalo to što je glavni lik nijem, te se njegovi ili njeni dijalozi svode na jednu rečenicu koju ćete vi izabrati. Znam da je ovo normalna i veoma česta pojava za JRPG naslove, ali smatram da u 2025. godini nema razloga da bude tako. Zbog toga nisam osjetio neku veliku povezanost sa glavnim likom, te su mi znatno više zanimljivi bili sporedni karakteri. Sam uvod u igru je pomalo spor, i odigraćete nekoliko sati prije nego što radnja zapravo krene da se zahuktava. Na svu sreću, igra je dovoljno duga, i trebaće vam bar 40-45 sati kako bi je završili. Ansambl likova je zaista zanimljiv, i iako su karakteri i ličnosti samih Digimona živopisnije i interesantnije od ljudskih karaktera, svi su dovoljno zanimljivi da drže pažnju kroz igru. Kao što je norma za JPRGeve, najveći dio priče pratićete kroz dijaloge u tekst-boxevima, koji takođe nemaju uvijek glumu, što iako nije toliko strašno, ne treba gledati kroz prste obzirom na cijenu igre.
Zaključak – Vrijedi li kupiti?
Digimon Story Time Stranger je zasigurno najkompletnija Digimon igra koju smo dobili, pa, možda ikad, i vjerujem da, ako ste zagriženi fan serijala, itekako ćete uživati u njoj. Daleko je ovo od savršene igre, ipak, i ako samo tražite neki dobar JRPG naslov, možda vam je ipak najpametnije sačekati popust, pogotovo jer su novi Digimoni izašli po punoj cijeni od 70 eura.
Ocjena: 3/5
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio distributer Colby i izdavač Bandai Namco
