Razvojni studio: Anshar Studios

Publisher: 3D Realms i Saber Interactive

Platforms: PC, PlayStation 5, Xbox Series X/|S

Release date: 21. listopada 2025.

The platform on which the game was tested: PlayStation 5

Starting price: 39,99 eura

Official website

Povratak velikog imena, no ima li “duše”?

Reboot Painkillera stigao je s jasnim obećanjem: vratiti prepoznatljiv “metalni” žar klasičnog 2004. naslova, ali ga istodobno gurnuti u moderno co-op okruženje. Vjerojatno je developer htio postići nešto u stilu Helldivers II. Zabavnu pucačinu, smiješne trenutke i zezanciju sa ekipom u dobrom starom poznatom štihu Painkillera. U praksi, dobili smo visokooktanski co-op FPS za do tri igrača (s potpunom offline podrškom) koji se odvija u čistilištu, s kampanjom/proceduralnim arenama i poznatim arsenalom (uključujući varijacije klasičnog stakeguna) te tarot kartama kao sistemom “buildova”. I zaista, tehnička isporuka je solidna. Što i ne iznenađuje, jer Anshar studio izbacuje visoko polirane naslove. No, primjećujem da fali “ono nešto”. Jednostavno, teško je povezati stari painkiller i novi painkiller. Fali – duša.

Zaokret u game dizajnu

Nova struktura igre oslanja se na mission co-op loop i dodatni Rogue Angel mode. Rogue-like inspirirane, ručno rađene, ali nasumično komponirane arene. To je svjesno udaljavanje od mračne, solo furioznosti starog Painkillera i približavanje modernism servisnim šuterima: baza, nagrade, nadogradnje. Veteranima vjerojatno to zvuči poznato, ali i problematično. Jednostavno nije naizgled Painkiller-u, a solo gameplay je – tanak. Iste bridge koje su gameri prijavljivali u preview fazi – nažalost – ugledalo je svijetlo dana i sa Day-1 izlaskom. Što ne treba pretjerano čuditi, jer šanse da se nešto drastično promjeni iz preview faze u release fazi u AA igri bilo bi ravno manjem čudu. Ipak je to poveći development poduhvat koji također iziskuje i dodatna financijska ulaganja, a samim time bi značio vjerojato i jači delay izlaska igre.

Gameplay: brzo, glasno, funkcionalno. Lagano.

Kretanje je brzo – skok, dash, grapple – a vatrena moć je bogata. Kombinacije primarnih i sekundarnih shotova, uz kombinaciju power-up karata služi kao meta sloj koji buffa sposobnosti i potiče timsku sinergiju. Na papiru, izgleda dobro. U praksi? Paaaa… ne baš idealno. Neki shotovi su jako zadovoljavajući, dok su drugi jednostavno isprazni, bez dubine, dosadni. Nije baš tragedija, ali je i ispod boomer-shooter očekivanja koji bi naslov sugerirao. S time se slažu i kritičari igara, spominjajući “plutajuće” paljbe i promašen “muscle feeling” shoteva.

No kako ne bi ispalo da je sve negativno, nije. Oružja su jako maštovita, vizualno moćna, a kad sve klikne na mjesto (osobito u dobro usklađenom timu), tempo zna biti zarazan. Igra je brza, fluidna, energična i prezentacijski jaka. Apsolutno je zabavno, jednom kada te krene.

Struktura i progresija: 9 misija, 3 čina

Kampanja se svodi na devet misija kroz tri čina. Na papiru to zvui kao fokusirana doza akcije, ali opadajuća krivulja iznenađenja ruši motivaciju za “još jedan run”. Napredak kroz modove oružja i karte postoji, no prečesto ne mijenja stil igre dovoljno da potakne duži “grind”. To sam primjetio i na steam review-ovima kao nešto što se često provlači kroz dojmove gamera. Zadaci i ciljane aktivosti se ponavljaju, a sadržaj i jedinstveni trenuci rijetko kada razbijaju rutinu.

Dakle, puške su fantastične, moći odlične. Ipak, malo toga konkretnog što možeš s njima. Ono što jest – previše recikliranja dovodi do zaključka da možeš vidjeti sve što igra nudi u jednoj gaming sesiji.

Solo vs co-op: čak nije ni natjecanje

Ako planirate igrati solo, očekivanja spustite. Još malo. Jednostavno u igri na solo, nije to to. Nema se tamo šta puno tražiti. Ova igra ima fokus, a čini se da je i tako koncipirana, na co-op segmentu i tu igra na svoje snage. Barem se trudi. U co-op modu, kad ekipa komunicira i postavi dobre perkove – stvar jednostavno oživi. Zabavno je i brzo. Izvan same kampanje, Rogue angel je na neki način još tu i kao osigurač dugovječnosti. Rotirajuće arene, loot, proceduralne permutacije. Ako volite kratke co-op sesije u stilu “hop in na 30 minuta” – ovo je super mod za vas.

Monetizacija: bang for buck

Cijena za AA igru co-op šutera – čini se oke. Ukoliko ćete igrati co-op. Ukoliko nećete, definitivno fali opravdanja za ovu cijenu. S obzirom na potencijal IP-a, ovo je moglo biti daleko, daleko bolje. Igra vjerojatno cilja na audience koji bi mogla pokupiti od dijela co-op shootera i pronašla svoje mjesto pod suncem – ali vjerojatno bez neke globalno popularne masivne zajednice koja bi ovu igru igrala dugo vrijeme. Što postavlja upitnik nad cijelim pitanjem – ima li ova igra smisla in the long term u smislu igrivosti.

Osim toga, trenutni score na steam-u od strane community-a je generalno overall “mixed”. Dakle igra bi mogla definitivno biti bolja, ali nije ni za baciti. Onaj sweet spot između “ha ajde daj mi ju ak je već na rasprodaji za 19 eura”.

Gdje Painkiller (2025) uspijeva

• Tempo i čitljivost borbe: kad tim klikne, akcija ima lijepu kinetiku i razinu vizualne jasnoće koja omogućuje “flow” bez zamora.

• Arsenal i stilizacija: maštovite varijante oružja i “purgatorijska” estetika nude dovoljno spektakla za kratke co-op sesije.

• Tehnička prezentacija: fluidni framerate i solidna, čista grafika.

Gdje igra gubi bitku

• Identitet: naslov nosi brend, ali ne i karakter zbog kojeg je serijal postao kultan; ton i humor ostaju generički. 

• Solo iskustvo: botovi i dizajn ciljeva ne nose igru; solo igrači ostaju kratkih rukava.

• Progresija i ciljevi: repetitivni zadaci, skroman broj misija i neimpaktne modifikacije oružja smanjuju dugovječnost.

Presuda: preporuka s ograničenjima

Painkiller (2025) je kompetentni, ali derivativni co-op FPS. Ako tražite brze, “trigger-happy” seanse s dvoje prijatelja, dobit ćete solidan, vizualno atraktivan doživljaj koji će vas držati nekoliko večeri. Ako ste došli po mračni, solistički, beskompromisni Painkiller – ovaj reboot ne donosi tu vrstu katarze. U najboljim trenucima, igra isporučuje čisti adrenalin; u prosjeku, sve ono između podsjeća da je riječ o projektu koji je prigrlio trend više nego vlastitu mitologiju.

Ako igrate primarno s ekipom, Painkiller (2025) može biti korektan izbor uz realna očekivanja i spremnost na ponavljanje. Ako želite single-player boomer-shooter s identitetom, trenutno tržište nudi jače alternative – a i dio igrača na Steamu otvoreno sugerira da je “novo” Painkiller ime bez stare duše. Ako se Anshar Studios kroz nekoliko većih zakrpa odmakne od generičnih ciljeva, ojača solo i dofinišira osjećaj oružja, ovaj reboot može preći iz “kompetentnog” u “preporučljiv”. Danas, još nije tamo.

Ocjena: 2.5/5 – “Dovoljno za vikend u co-opu, premalo za ostati dulje.”

Primjerak PlayStation 5 verzije igre za potrebe recenzije ustupili izdavači 3D Realms i Saber Interactive