Postoji onaj poseban tip indie igara koje ne pokušavaju biti veće, brže ni zabavnije od konkurencije, nego jednostavno dublje. Inmost je kratka, atmosferična 2D avantura koja ne mari za vaše raspoloženje. U tri do pet sati uspjet će vas emocionalno iscrpiti više nego neki RPGovi u pedeset. To nije platformer koji igrate da se opustite, već igra koju završite, pa sjedite u tišini i zurite u monitor.
Tri lica tame
Priča se odvija kroz tri različita lika: starca, viteza i djevojčicu. Svaki od njih nosi svoj komadić tragedije, a mehanike koje prate njihove uloge su simbolične. Starac se kreće sporo, istražuje napuštene zgrade, traži predmete i pokušava shvatiti što se dogodilo. Djevojčica proživljava svijet straha, jeze i nemoći, a vitez unosi malo dinamike i predstavlja ono što bismo svi htjeli biti kad stvari krenu nizbrdo. Na prvu ovo sve izgleda kao neko egzistencijalno filozofiranje, ali kako priča ide dalje, počinju se slagati dijelovi slagalice i shvatite što se zapravo događa.
Pikseli s dušom
Pixel art grafika izgleda odlično, savršeno spajajući jeziv i emotivni osjećaj istovremeno. Paleta boja je suzdržana i učinkovita, od tamnosive do različitih nijansi plave Svjetlost i sjene imaju vlastitu osobnost, rade zajedno kao orkestar, pri čemu sve diše i odzvanja. Glazba je minimalistična, podcrtava ono što već znaš, da nešto nije u redu, s krešendom kada stvari postanu dramatičnije i gore. Toplo preporučam da koristite slušalice.
Gameplay malo kaska
Gameplay je slaba karika igre. Platforming je korektan, ali ništa posebno. Kontrole ne reagiraju uvijek kako želite, pa možete nepotrebno zapeti na nekim mjestima. Zagonetke su većinom jasne, ali ponekad mi se ipak dogodilo da se pitam „što sad?“ dok ne skužim da sam zaboravio kliknuti na crnu mrlju u kutu sobe.
Kratko, ali ne bez traga
Inmost nije za svakoga. Ovo je više iskustvo nego igra. Kratak udarac u trbuh koji ne možeš izbjeći, ali ni zaboraviti, poput sna kojeg se sjećaš samo djelomično, u magli. Ako tražite nešto veselo, lagano i vedro, bježite od ove igre. Ako pad želite nešto duboko, što će vas dotaknuti i emocionalno razbiti iznutra, ostanite. Završetak je, kao i sve prije njega, težak i dvosmislen. Neki će ga shvatiti, a neki ne. Međutim, svi će ga osjetiti. Pikseli ne bi trebali biti ovako emotivni, ali jesu. I hvala im na tome.
Primjeak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Chucklefish
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
