Tko je to? Alergičan je na pčele, genetski modificiran istočnjački Bandicoot čije ženke imaju osam bradavica, te je glavno lice gamerske franšize koja je prodana u 34 milijuna primjeraka do današnjeg dana i koja se pojavila na sedam različitih platformi? Willy the Wombat? Ha, bili ste blizu. To je bio samo radni naziv prve igre. Zapravo, govorimo o Crash Bandicootu. Narančastoj simpatičnoj spodobi koja je razbijala sanduke i skupljala jabuke koje su zbog nekog razloga bile u tim sanducima. Sonyeva djeca su ga prihvatila kao devijantnu verziju Super Maria, nešto o čemu ćemo i mi pričati uvijek kad se sjetimo Playstationa. Voljele su ga sve tete u igraonicama. Žene ga igraju dan danas. Nama malo starijima postaje sve više prolazan, drago nam je da postoji, no ne doživljavamo ga previše. Iako, ne bi imao ništa protiv probati ponovno 104% imati u Crashu 3. Ah, kako sam ponosan prvi put bio. Mislim da je to i dan danas jedina stvar u životu koju sam obavio preko 100%. Sad mi netko rekao, ”pa Zlatko, 100% je maksimum…ono, kuž’š, ta igra je pukla, prevarila te”. Nisam baš siguran u to. Eto, baš sam danas čuo da je jedan lik rekao svojoj curi da je više ne voli 150%, nego manje. Loša vijest za tu curu, u svakom slučaju. No, za mene je to samo znak da još netko vjeruje u kršenje matematičkih zakona. Preko 100% je teško postići u nekoj igri. Malo koja ti to i dopušta. Crash i ekipa iz Naughty Doga je uvijek bila puna ludih ideja i jednostavno zvrckasta. Tim od svega deset ljudi je napravio to malo remek djelo od igre zvano Crash Bandicoot. Deset luđaka se našlo i obavilo to sa stilom, u prijateljskoj atmosferi, polako i sigurno. Na kraju su dobili cijelu franšizu od koje su zaradili puno. Naughty Dog razdoblje je i do današnjeg dana najbolje razdoblje i jedino pravo u Crashovoj povijesti. Pojavom Playstationa 2, ta ekipa koja se sad znatno povećala (sa podjednakom jezgrom od manje-više kompletne prve postave) preuzela je izradu nove arkade koja bi trebala dovesti sa sobom neke nove standarde i imati uspjeh veći i od Crasha. Tako je i bilo, Jak i Daxter su veliki hit čija popularnost ne opada, te i dalje zadivljuju nekim inovativnim rješenjima unutar nekima odavno isfuranog žanra. Nintendo igre nisu jedine koje brane čast arkada. Crash igre su se nakon toga malo gubile u tim inovacijama i završavale osrednjim uspjehom, no ipak dovoljno dobrim uspjehom da se i dalje pokušava nešto i da ostanu kao konkurencija na tržištu i u 2007.godini. Vaš dragi LNL autor je pri izradi ovih članaka koristio različite brojeve hrvatskog pokojnog časopisa ”PSX”, Britanskog časopisa ”Official Playstation Magazine”, jedan mali članak o Crash igrama od strane Andy Hartupa i naravno, neizbježnom wikipedijom. Također, pričom sa kolegama gamerima došao sam do neke forme članka koja će nadam se svima biti jasna i laka za čitanje. Ovo ide za sve tete iz igraonica, voli vas G0L3M.
KOLIKO TIH SPODOBA IMA?
Odlučio sam ne pisati previše o nekim naslovima koji su stvarno u sjeni svega što se izdavalo za veće konzole. Ti naslovi nisu donosili previše novih stvari, samo su imale drugačiji naslov za Gameboy, DS, PSP i ostale handheld konzole. Kad oduzmemo te hibride koji su uspjeli na tržištu taman onako u pristojnoj količni, ostaje nam 10 komada. Uključujući Crash Titans, nedavno najavljen, a sada i recenziran na vašem i našem LNL-u. Neke verzije igre imate samo u Japanu, neke za Europsko tržište su samo mini kopija Playstation verzija i tako dalje. Krenimo odmah sa kronološkim poretkom i kratkim opisom ovih 10 izabranih naslova, koji čine osnovu Crash gejmologije.
Crash Bandicoot
Prva Crash igra jednostavnog naziva Crash Bandicoot izašla je 1996-e godine isključivo za Sony Playstation konzolu. Da, da, toliko je vremena već prošlo. Proizvođači su iskoristili novu konzolu za malo eksperimentiranja unutar platformskih arkadnih igara te su na kraju, s puno sreće ili bez sreće, došli do jako dobrih rezultata i pozitivnih reakcija publike svih uzrasta. Veliki broj tematski različitih nivoa, bonus staze i različite tajne i igrivi elementi koji ne pripadaju integriranoj cjelini bili su pravo osvježenje u to vrijeme i dostojna zamjena Super Mariu koji se vrtio na Nintendu 64.
Priča nas vodi na male otoke u jugoistočnoj Australiji kojima vlada zli znanstvenik Doktor Neo Cortex. Uz pomoć svojih kolega i pomoćnika razvije Evolvo zraku koju koriste za evoluiranje različitih životinja na tim otocima prouzrokujući veliko onečišćenje. Jedan od njihovih pokusa je bila i bandicoot životinja- Crash. Nakon korištenja zrake na Crashu, zadovoljni rezultatom htjeli su provoditi daljnje eksperimente na njemu pomoću kojih bi Cortex imao potpunu kontrolu nad Crashom, no Crash uspije pobjeći. Za vrijeme njegovog zatočeništva zbližio se sa Tawnaom, ženskim bandicootom koja je još zarobljena kod Cortexa, te je Crash odluči spasiti i usput očistiti otoke od raznog otrova koji je bio produkt tih eksperimenata te na kraju i poraziti Nea Cortexa. Zanimljivo je da se Tawna, koju na kraju uspije spasiti, više nikad ne pojavljuje u Crash serijalu sve do izlaska party igre Crash Boom Band za Nintendo DS. Razlog je bio taj da je Tawna nogirala Crasha radi Pinstripea, no kasnije su developeri iz Naughty Doga rekli da je Tawna sadržavala svojom pojavom previše seksualne privlačnosti koja nije primjerena za Crashove najmanje igrače. Također, sama činjenica oko nastanka Crasha pomoću Evolvo zrake se previše ne spominje, te mnogi igrači nisu svijesni kako je Crash nastao, te također i svi ostali negativci i njegovi prijatelji. No, scenaristi nisu to previše kasnije objašnjavali, ni obraćali pozornost na neke činjenice iz prvog Crasha tako da je sve postalo poprilično trivijalno.
Sama igra je dobila jako dobre kritike u svim časopisima. Ocjene su se kretale između 75 i 90 posto, a zanimljivo je spomenuti negativne kritike sa Gamespotove recenzije koji su nazvali igru ”repetitivnom, dosadnom i jedva prosječnom” te je ocjenili sa 6.8 /10.
Kao prepoznatljiv dio igre se isticala i Aku Aku maska koja je bila Crashova velika pomoć u psihičkom i fizičkom smislu no tek je dobila na svojoj raznovrsnosti i osobnosti u kasnijim nastavcima. Naravno, tu su i Crashovi vrtlogavi potezi i zanimljivi bossovi kao što su psihotični Ripper Roo i mafijaš Pinstripe.
Crash je ispao kao solidna igra sa dobrom podlogom za budućnost, no nije postao još dovoljno popularan koliko će postati za godinu dana.
Crash Bandicoot 2: Cortex Strikes Back
Nastavak je izašao krajem 1997-e i napustio neke koncepte koji su ipak bili nepotrebni, kao što je prikaz prelaženja nivoa u obliku mape. Naughty Dogovci su umjesto mape ”izmislili” warp sobe unutar kojih se nalaze razna vrata koja omogućuju ulaz u određeni nivo igre. Svaka warp soba je imala 5 nivoa, te bossa kada završite svih pet. Nakon toga krećete u novu warp sobu sa novih 5 nivoa i novim bossom itd. Ova formula napredovanja kroz igru je postala instant klasikom kojeg su kasnije prisvajale neke druge platformske igre, no ne tako uspješno. Olakšani način prelaženja igre i mogućnost sejvanja igre nakon svakog levela (a ne nakon prelaska bonus levela u prvoj igri) oduševilo je ravnodušne i privuklo različite populacije da neobavezno igraju ovo ”slatko narančasto stvorenje”. Jednostavnost, velika zabava koju je pružalo razbijanje sanduka i bezglavo sakupljanje jabuka, zanimljivi i smiješni dijalozi doprinjeli su zaraznoj igrivosti s kojom je uslijedila velika popularnost i nezaustavljiva Crash manija. Naughty Dog majstori su znali da se željezo kuje dok je vruće pa smo tako za nešto manje od 300 dana dobili i…
Crash Bandicoot: Warped
Treća igra o simpatičnom Crashu donijela je dosta toga novog što je održalo svježinu i zanimanje svih već sada dobro formiranih grupacija fanova Crash Bandicoot lika i djela. Priča počinje gdje završava u drugom dijelu. Znači, nakon završne bitke Dr. Nea Cortexa i njegovog pomoćnika Dr. Nitrus Bioa koji je pokušao uništiti Cortexa i njegovu svemirsku stanicu pomoću lasera kojeg je napunio sa 42 gema koja je Crash u drugom dijelu skupljao, kao rezultat svega bio je pogođen drevni spomenik iz kojeg se oslobodilo nepoznato mračno biće. To biće je na kraju bio Aku Akuov brat Uka Uka, zločesta tamnija maska koja razočarana Cortexovim propalim pokušajima zavladanja svijetom pozove N.Tropya, lika koji može upravljati vremenom sa svojim vremenskim twisterom. Vremenski twister je sad zapravo postao novi hub unutar kojeg se nalaze leveli u različitim vremenskim razdobljima i lokacijama. Cilj je naći sve kristale kojima će uspjeti zavladati svijetom, no za razliku od prijašnjih pokušaja, sad će ih se skupljati u originalnom vremenu nastajanja. Crash i njegova sestra Coco, zajedno sa dobrom maskom Aku Akuom idu u vremenski twister skupiti te kristale i spriječiti Nea i ekipu da ih zlouporabe.
Što se tiče same igre, ovo je daleko najbolji, najpopularniji i najigriviji nastavak Crash serijala. Previše inovacija je ubačeno u samo godinu dana. Od novih vizija levela koji su locirani u različitim vremenskim razdobljima, do većeg broja nivoa, još jednog igrivog lika (Coco, Crashova sestra) do nivoa koji se sastoje od vožnje određenog vozila te novim nagradama koje dobiješ nakon poraženog bossa. Te nagrade su zapravo nove sposobnosti koje Crash dobije, a najzanimljivija i najupečatljivija je svakako bazooka koja ispucava jabuke.
Mnogi ovaj nastavak i danas smatraju najboljom arkadom svih vremena, ili jednom od najboljih platformera. Svakako jedan od nezaboravnih Playstation klasika koji se i dan danas rado igraju, ili ih se barem rado sjeti. Odličan uspjeh kod kritike i publike označio je zlatno doba Crash serijala. Ovo je bio zadnji Crash takvog tipa za Playstation koji je proizvodio izvorni Naughty Dog tim. Pojavom Playstation 2 konzole ekipa je prešla na nove izazove i projekte, a druge tvrke su preuzele Crasha. No, zadnja igra od strane Naughty Doga je bila nešto sasvim drugačije, a donekle i logičan slijed ovakvih igara.
Crash Team Racing
Zadnja igra koju se radili developeri iz Naughty Doga bila je arkadna utrka sa većinom likova iz Crash serijala do tada, te nekim novima naravno. Izašla je 1999-e, opet ekskluzivno za Playstation. Unatoč promjeni stila i žanra doživjela je veliki uspjeh i oduševila većinu fanova. Mogućnost skakanja u cartu i veliki izbor oružja, zanimljive boss utrke i prezarazna multiplayer igra koja je zapravo i najzaslužnija za uspjeh omogućila je Naughty Dog ekipi da odu sa praskom i da dan danas žalimo za nekim kasnijim greškama koje su produkt njihova odlaska. Sve staze na kojima se vozite u igri nisu ništa naspram zadnje staze i zadnjeg protivnika Nitros Oxidea, ludog izvanzemaljca koji ide od planete do planete tvrdeći da je najbrži u svemiru te se održavanjem tih turnira dodatno proispituje. Ako ga pobjedite, Oxide će napustiti Zemlju i ostaviti cijelu vašu ekipu na miru…No, ako izgubite sve je gotovo. Bar on tako kaže. CTR je još jedan klasik iz Naughty Dog radionice, od malog narančastog krznenog glodavca napravili su gaming ikonu i krenuli svojim putem radeći nove projekte, točnije svima poznati serijal Jak and Daxter. No, što se događa s Crashom nakon toga?
Crash Bash
Oh da, ovdje već krećemo u neku nebulozu. Znači, prva igra u novom stoljeću, izašla u studenom 2000e bila je ujedno i ( duboko uzimanje zraka): prva igra koju nisu radili developeri iz Naughty Doga, zadnji nastavak na Playstation konzoli, zadnja ekskluziva za Playstation konzolu i prva Crash igra party žanra. Znate party žanr- puno mini igara različite tematike, igra se najbolje u 4 igrača, manje više brzo dosadi itd. Eurocom, ogranak Sony Computer Entertainmenta, uzeli su stvar u svoje ruke i išli s party žanrom održati Crashovu popularnost.
Ideja je prilično jednostavna-napraviti što luđe mini-igre, napraviti ih što više i oduševiti sve uzraste sa zabavnim multiplayerom. Naravno, jaka strana Crasha u bilo kojem žanru je i Adventure mode koji je i ovdje bio krcat bossovima i posebnim misijama koje uključuju skupljanje gemova, kristala itd. Priča je još jednostavnija nego inače, no bez obzira za jednostavnost jako smiješna i zabavna. Aku Aku i Uka Uka se svađaju koja je strana jača, strana dobra ili strana zla. Nakon par mjeseci svađe odluče to riješiti zvanjem svojih prijatelja koji će predstavljati zaraćene strane te će kroz niz različitih disciplina riješiti pobjednika. Aku Aku zove Crasha i njegovu sestru Coco dok Uka Uka dovede Dr. Neo Cortexa, Dr. Nitrus Brioa, Tiny Tigera, Koala Konga, Dingodilea i Rilla Rooa. Aku Aku se žali da ih je pozvao previše, no Uka Uka ne misli tako. No, na kraju Uka Uka da dvoje iz svog tima dobroj strani da ipak sve bude podjednako-Tiny Tigera i Dingodilea. Već Crash fanovi imaju podlogu za dobar smijeh, a igre će im održati zanimanje taman dok ne prođu sve levele i bossove. Multiplayer ovisi samo o vama, posjedovanju multitapa i vašim prijateljima/icama.
Crash Bash igru su dočekale raznolike i podijeljene kritike. Ocjene su se kretale od 70 do 90% sa određenim časopisima koji je i dan danas smatraju jednim od najvećih hitova za Playstation konzolu. Važna informacija je da je igra do današnjeg dana prodana u 1.1 milijun primjeraka.
Na kraju krajeva, Eurocom je izvukao živu glavu, kako god gledali na sve to.
Crash Bandicoot: The Wrath of Cortex
Krajem 2001e, opet na vrijeme kao uvijek, izašla je prva Crash igra za Playstation 2 u originalnom žanru. Fanovi su očekivali puno, developeri isto, no od straha da ne petljaju previše s originalnom Crashovom forumulom platformske arkade dobili smo upravo to- već viđenu Crash igru bez imalo hrabrosti u bilo kojem kontekstu ili aspektu igre. To je upravo bila glavna kritika za Travellers Tales koji nisu iskoristili novu konzolu i učinili nešto dobro, novo i milenijesko kao što je u tom trenutku bila igra Jak and Daxter. Oh, koje ironije.
The Wrath of Cortex se prodao u više od 1.7 milijuna primjeraka, no iako je to na kraju učinilo Crash Bandicoot jednom od najuspješnijih komercijalnih igara 21. stoljeća, ipak su očekivanja za prodaju bila puno veća. Igra je također izašla za Xbox i Gamecube te je svugdje pobrala ocjene između 60 i 80%, nitko joj ne davajući previše kredita upravo zbog predvidljivosti, neiskorištene nove tehnike i nedostatka izvornog humora koji je krasio adventure tj. story mod igre kojeg ne treba detaljnije opisivati jer je bio, kao što sam napomenuo, isti.
Crash Nitro Kart
Očigledno za izradu dobrog platformera i realiziranja svih ideja treba puno više vremena. Dok su svi to čekali 2002-a je prošla bez velikog Crash naslova na tri vodeće svjetske igraće konzole. Onda se dogodio nastavak Crash team racinga za Playstation 2, Xbox i Gamecube. Vicarious Visions su odlučuili napraviti dostaojan nastavak i polučiti odličan marketinški uspjeh. Car Velo XXVII je najmoćniji vozač u galaksiji te je čuo za poraz Oxidea i nove dostaojne vozače na Zemlji. Dolazi dolje, zarobljava Crasha, Coco, Cortexa i ostale te ih stavlja u arenu gdje će se nakon raznih bitki, turnira i utrka pobjednik boriti protiv cara i samo tako osloboditi i spasiti svoje prijatelje i planet. Zanimljivo je napomenuti da je ovaj naslov bila prva Crash igra izdana za N-gage. Napredovanje u igri je već poznato svima, kao i bossovi i multiplayer opcije. Svi su se dobro zabavljali s ovom novom carting igrom, što zbog stare slave, što zbog novog i boljeg izgleda na novim i boljim konzolama.
Crash Twinsanity
Rujan 2004-e nam je donio novi projekt koji je u planu bio još prije The Wrath of Cortex igre. Travellers Tales su skupili hrabrosti da se upuste u laganu dekonstrukciju i rekonstrukciju platformske arkade koju je Crash do tada predstavljao. Stvorena je avantura bez linearnog kretanja kroz levele, te je Neo Cortex bio igrivi lik zajedno s Crashom. Humor se vratio u punom sjaju, što zbog zajedničkih poteza Crasha i Cortexa, što zbog konstantne svađe koja se provlačila kroz igru. Što se tiče priče, Neo i Crash su se jednostavno morali udružiti da spriječe veće zlo, a taj zaplet se događa kroz prvih par nivoa koji su zapravo bitka između njih dvojice u stripovskom štihu punom humora i neartikuliranih zvukova gdje upravljate s obojicom u određenim dijelovima nivoa. Repetitivnost i običnost koja je krasila nekoliko zadnjih Crash igara je napokon nestala. Unatoč svemu tome igra je bila poprilično zbunjujuća, gubili smo se ponekad u kontrolama, neki put je bila preteška čisto zbog nedostataka nekih osnovnih informacija i slično. Sve su to bile mane preko kojih je većina mogli preći, no kratkoća same igre i prevelika konkurencija u to vrijeme (Jak & Daxter, Ratchet & Clank…) koji su opet bili dva koraka ispred Crasha bili su razlog samo prosječnih ocjena i relativno umjerene prodaje. Ekipa iz Travellers Talesa je morala prestati gledati druge igre i kupiti većinu fora i inovacija od njih, ponovno stati na loptu i smisliti nešto puno bolje.
Crash Tag Team Racing
No, dok oni to ne smisle proizvođači Radical Entertainment se bacio na izradu treće Crash carting igre. Ova je imala u naslovu ”Tag” što je zapravo označilo najveću inovaciju, a to je mogućnost spajanja svog auta sa protivnikovim gdje bi onda jedan upravljao novim spojenim vozilom,a drugi pucao po protivnicima. Jako lijepa ideja koja tek oživi u multiplayer modu. Igranje story moda je bilo malo drugačije nego inače u ovakvoj igri. Naime, Crash se slobodno kretao po nivoima i obavljao sitne zadatke ”pješke” u obliku platformera te nalazio sobe sa stazama gdje bi se utrkivao, kupovao bi dodatne likove, opremu i bonuse u kojima bi kasnije uživali. Igru sam osobno doživio dosta nepotrebno izmiksanom sa različitim elementima, te poprilično dosadnom, pogotovo nakon rušenja tradicije postojanja bossova nakon određenog broja završenih utrka. Sam princip utrke je bio manje dinamičan od prošla dva nastavka, a i neki likovi uopće više nisu bili zanimljivi. Priča labavija nego inače, likovi koje smo znali od prije su svojim karakterom bili praktički neprepoznatljivi, grafika prosječna, igrivost prosječna, ideja jedva inovativna. Ne znam što više reći, Tag Team Racing je naišao na više negodovanja nego pohvala što je rezultiralo lošim ocjenama, slabom zaradom i velikim smanjenjem popularnosti Crashovog lika i djela. Svi su izgubili nadu, Crash igre na Playstationu 2, Xboxu i Gamecubeu su se gubile u blatu prosječnosti i nije se vidio izlaz.
Nakon još nekih edicija igre za različite handheld konzole koje se ne isplati previše spominjati, pa i nismo, 2007.godine se napokon pojavio pravi tračak nade za povratak Crasha i njegovog čarobnog i igrivog svijeta.
Crash of the Titans
Igra se očito razvijala najmanje dvije i pol godine, i to s razlogom. Izdana je na velikom broju platformi (Wii, Xbox 360, PlayStation 2, PSP, Nintendo DS i Game Boy Advance) među kojima nigdje nije osjetila posljedice konverzije, bugove ili probleme sa zvukom i/ili kontrolama glavnog lika. Kroz igru vas čeka 15 različitih neprijatelja enormnih veličina koje možete ”zajašiti”, a svaki od njih ima svoje jedinstvene prednosti, mane i posebne sposobnosti. Te sposobnosti će vam biti jako važne za riješavanje pojedinih zagonetki ili prepreka na nekim nivoima. Ako se vratimo u 1998-u i u treći nastavak Crasha možemo dobiti odličan primjer kako je to išlo.
Crash zna da mora držati korak s ostalim arkadama, pa je malo i trenirao dok je bio na godišnjem. Sada neke sposobnosti koje su prije jedva dolazile do izražaja (vješanje po lijanama, korištenje odskočnih dasaka, nelinerano kretanje…) sada dobivaju na važnosti i na boljoj izvedbi. Crash će biti u mogućnosti istraživati svaki centimetar svakog nivoa i to na još bolji i manje smotan način nego u Crash Tag Team Racingu koji je spajao utrke i arkadnu avanturu, no nažalost ne previše primamljivo.
Ostatak dojmova možete pročitati u recenziji Crash Of the Titans, također na LNL-u. Sve što možemo ovdje još reći da se Crash uspješno vratio i oduševio sve. Od solidnih do visokih ocjena u svim renomiranim časopisama i gaming e-zineima do fanova koji su sve samo ne razočarani.
Zanimljiviji likovi iz Crash igara
Kroz navedenih 10 Crash igara kojima smo odlučili posvetiti veću pažnju, prošlo je 20tak originalnih likova među kojima su nam neki postali dio pokućstva kao akcijske figurice ili plišane igračke, neki su nam završili na zidu sobe kao posteri, a neki u bilježnicama kad smo ih crtali. Zavisi, kako tko eli…možda i ništa od toga nemate, niti ste radili, ali svakako su vam neki likovi ostali u lijepom sjećanju te se i dan danas pitate iz nastavka u nastavak hoće li se pojaviti i na koji način. Neke ste možda i prezirali. Osim Crasha, Coco i Neo Cortexa možda su to bili neki od ovih:
Tiny Tiger
– jedan od Cortexovih podanika. Značajno je jak, ali je jako neinteligentan, u većini slučajeva govori o sebi u trećem licu. Najdraže oružje mu je koplje. Prvi put se pojavio u drugoj Crash igri kao treći boss. Pojavljuje se kao igrivi lik u Crash Team Racingu i Crash Nitro Kart-u i Crash Bash-u.
Doctor Nefarious Tropy aka N.Tropy
-gospodar vremena, mistični lik i predstavnik zapleta u Crash 3 igri. Najpametniji od cijele ekipe doktora negativaca, puno smireniji i inteligentniji od Cortexa što se potkrijepljuje i njegovim elegantnim britanskim naglaskom. N. Tropy je gospodar relic races tipa utrka u Crash carting igrama, uvijek je onaj lik koji ima najbrže vrijeme prolaska neke staze (baš se pitamo zašto). Pojavljuje se u još par nastavaka u epizodnim ulogama i stalno skače iz Cortexovog klana u Nitrus Briov i obratno.
Pinstripe Potoroo
-boss iz prve Crash igre. Odjeven je u mafijaško odjelo i najdraže oružje mu je Tommy Gun. Nakon događaja u prvom djelu odselio se u Chicago i bio vlasnik tvrtke za zbinjavanje otpada gdje je ostao sve do događaja u Crash team racingu gdje je bio jedan od bossova i tražio novac kao naknadu za pomaganje Crashu u spašavanju svijeta. Na kraju biva poražen i natjeran od strane ekipe da obrani Zemlju, te je nakon turnira postao uspješan prodavač rabljenih automobila.
Mnogima dragi likovi su, samo da napomenemo, Ripper Roo, Dingodile, Evil Crash, itd. Podatke o svim ostalim likovima možete naći na službenim stranicama svakog pojedinačnog nastavka.
Stali bi sada s opisom likova te bi iskoristili ostatak teksta da malo kažemo o Crash igrama kao klasiku. Točnije, o pojavljivanju i spominjanju Crashova lika i djela u popularnoj kulturi.
Crash u popularnoj kulturi
Kao što smo već spomenuli, Crash Bandicoot igre su polako, ali sigurno dosegnule kultni status među gamerima diljem svijeta, pa su tako brojni navodi i pojavljivanja Crasha u popularnoj kulturi. U većini slučajeva to se događalo u serijama i filmovima fokusiranim na mlađe i mlade gledatelje/ice. Jedno od poznatijih pojavljivanja je u Simpsonovima, u epizodi kad Lisa ostaje doma i ne ide u školu jer ima gripu te u dosadi uzme Bartove igre te postane ovisna o igri Dash Dingo koja naslovom i samom pojavom insinuira na Crash serijal. Glavni negativac se pojavljuje u obliku holograma u Warp sobi koja neodoljivo podsjeća na okružje u Crashovim igrama. Dash je podsjećao na Crasha kao i sam sustav igre i zadatci koje mu je davao hologram. U hit serijama kao što su Prijatelji, Angel, O.C. i Dawson’s Creek najmanje jednom smo vidjeli nekog od glavnih likova da igraju jedan od nastavaka Crash serijala. Crasha se spominjalo i u drugim igrama. Pa je tako u Goldeneye-u 007 za Nintendo 64 bila urezana slika Crasha na zidu zarobljenog, na nekom aparatu za mučenje. Ironije radi, ekipa iz Naughty Doga je izjavila da im je to najbolja igra, u jednom interviewu prije tko zna koliko godina.
End of the retrospective
S ovim bi završili Crash retrospektivu. Crash je ovo svakako zaslužio što je i potvrdio zadnjom igrom te je LNL team osjetio potrebu (prvenstveno ja) da mu se posveti jedan mali dio. Nadamo se da ste zadovoljni i da će vam ovi podatci poslužiti jednom u životu, u obliku posla, kao povijesne činjenice, samo za zabavu i vaše upotpunjavanje znanja, ili kao materijal za neku ugodnu kavicu.
Retrospektiva originalno objavljena u 2008. godine na portalu Lock ‘n’ Load.
Autor: G@$O