Brew je indie roguelite koji nas stavlja u čizme studenta alkemičarske akademije, bačenog u ispitni toranj pun neprijatelja, resursa i prostorija koje se mijenjaju svakim pokušajem. Ideja je jasna: svaki pokušaj predstavlja novo testiranje tvojih znanja, refleksa i sposobnosti kombiniranja napitaka u borbi. Koncept je dovoljno drugačiji od ostalih rogueliteova da odmah privuče pažnju, a dovoljno poznat da možete krenuti bez previse upitnika u glavi.
Struktura: toranj kao ispitni teren
Brew nas baca u akademiju mladih, ambicioznih alkemičara, antropomorfnih životinja. U akademiju možeš ući ako položiš prijemni ispit, ili ako platiš stipendiju. Skoro kao u pravom životu! Naš bezimeni zeko alkemičar prijavio se tisuće puta, i svaki put pao. Sada nas, u konačnici, financira nepoznati dobročinitelj, jer cijeni našu upornost.
Glavno mjesto radnje je toranj pun povezanih soba, koje skrivaju različite neprijatelje. Neke sobe nude sastojke i nove recepte, druge služe kao kratki predah u vidu dućana ili novih, kratkotrajnih nadogradnji.
Sobe se mijenjaju svakim novim pokušajem, u tipičnom roguelite stilu. Sve je kompaktno, brzo i dobro ritmično posloženo, bez viška praznog hoda.

Gameplay: kombiniranje alkemije i akcije
Ono što odvaja Brew od tipičnih roguelite akcija je fokus na napitke kao glavni alat preživljavanja. Svaka soba daje nove sastojke — gljive, kristale, ekstrakte, biljne koncentrate. Sastojke koristimo kako bi miksali bočice, koje možemo popiti, bacati kao bombe ili utočiti u svoj pištolj kako bi ih koristili kao posebnu municiju. Recepti se ne dobiju odmah; otključavaju se progresijom, eksperimentiranjem ili rješavanjem posebnih soba u tornju.Sve ovo omogućuje brzu i čistu borbu, s mješavinom izmicanja, pozicioniranja i pravilnog korištenja napitaka.

U dobrim trenucima gameplay djeluje fluidno i intuitivno. Međutim ima mana: neke animacije su krute, neprijatelji se ponekad ponašaju nepredvidivo, a hitboxovi nisu uvijek precizni. Melee napad rijetko sam koristio, jer redovito popijem batine kad idem “na šake”. Ipak, u cjelini, sustav funkcionira. Ima temelj koji se može poboljšati s budućim ažuriranjima.

Metaprogresija: razlog za nove pokušaje
Kako gubite (a gubit ćete), neke stvari ipak ostaju s vama: otključavat ćete nove recepte, alkemijske discipline, trajne perkove, akademske bonuse i nove početne loadoute. Sve to drži igru živom i daje osjećaj napretka čak i kad tvoj run završi katastrofalno. Nema frustrirajućih zidova kao u nekim težim roguelite igrama. Napredak je stalan, ali ne prebrz, dovoljno da planiraš sljedeći pokušaj.

Prezentacija i atmosfera
Vizualno, Brew krasi bezvremenski cell-shaded stil koji izgleda čisto i dovoljno karakteristično da ga prepoznate. Likovi su jednostavno animirani, ali prepoznatljivi, a sobe u tornju imaju jasan dizajn.
Glazba i zvuk su funkcionalni, nenametljivi, i ne iskaču previše. Samo u borbama dobiju više slojeva, što pomaže kod tempa runova.

Slabosti i mjesta za rast
Repetitivnost se ipak osjeti: iako soba ima dovoljno varijanti, nakon nekog vremena poželiš još više “posebnih” prostorija i dodatnih twistova. Neki napitci su dramatično jači od drugih, što čini određene buildove daleko atraktivnijima, a druge beskorisnima. Koncept Akademije je odličan, ali još uvijek nedovoljno iskorišten u tonu i samoj priči koju igra želi ispričati.

Zaključak
Brew je zanimljiv, solidno postavljen i dobro promišljen indie roguelite o alkemiji, koji osvježava žanr fokusom na crafting i eksperimentiranje. Igra ima dobar temelj, jasnu viziju i mehaniku koja može postati izuzetno zabavna ako se dodatno produbi. Ako volite rogueliteove sa simpatičnim i vedrim likovima, vjerujem da će vam se ova igra svidjeti.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio razvojni studio Snow Leaf Studios

Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
