Odigrali smo Beyond Sunset, igru za koju se može reći da je DOOM na steroidima, pomiješana s cyberpunk i Deus Ex elementima. Rezultat je zabavna pucačina iz prvog lica (FPS), s elementima RPG-a, gdje akcija ne staje ni sekunde (osim u cutscenama, koje se ne mogu preskočiti). Za nekoga tko je odrastao na DOOM-u, Medal of Honoru, Wolfensteinu i sličnim FPS-ovima, ova igra je pravo retro osvježenje među igrama s modernom grafikom. Netko tko nije nikada igrao DOOM ili starije Wolfenstein igre, možda čak i bude nespreman za ovaj kaotični, brzi svijet s malo pixela, ali puno akcije. Developeri su Metacorp / Vaporware, čija je jedina uspješnica upravo Beyond Sunset. U early accessu izašla je još 2023., no sada je izašla u punom i završnom sjaju. Proizvođači su slušali ili čitali komentare tadašnjih igrača, te su neke stvari u međuvremenu ‘izglancali’.
Glavni junak ove igre je Lucy (o njoj ćete saznati sve, htjeli ne htjeli, zbog nemogućnosti preskakanja cutscena). Ona je pojačani (enhanced) ulični samuraj, koji izgubi sva svoja sjećanja te kroz borbu s yakuzama, robotima, nindžama i zombijima, pokušava ta sjećanja vratiti. Da otkrijete završetak i je li joj to uspjelo, potrebno vam je oko 8 sati igre. Mjesto radnje je Sunset City. On je impresivan i ogroman, pogotovo za ovakvu vrstu igrice. Neka
područja se možda čine prejednostavna, no sve je iskombinirano na jedan zabavan način i povezano živim bojama koje lako upadaju u oči i nikada nam igrica vizualno ne postaje dosadna. Za svijet možemo reći da je polu-open-world, gdje se možemo relativno slobodno kretati, no znamo koja nam je misija i što treba napraviti, tako da postoji neka linearnost koja nas uvijek vodi.
Igrivost je jako dobra, no ponekad je ciljanje oružjem dosta nezgodno. Korištenje pištolja je dosta nezgrapno, ciljanje ne funkcionira uvijek odmah isprve, ali barem ga možemo „chargeati” odnosno, nekoliko trenutaka ga napuniti, pa kad ispustimo tipku možemo protivnicima sa štitom uništiti štit. Meni osobno zabavnije je bilo boriti se s mačetom, tako dugo dok to više ne možeš jer protivnici postepeno postaju sve jači i jači. Najbolja stvar
kod korištenja mačete je da njome možete odbijati metke. Borbe su uglavnom u stilu arena-borbi, pojave se protivnici (niz i niz i niz protivnika), i uglavnom se ne može nikamo tako dugo dok ne rješite sve do zadnjeg od njih. Jednog po jednog protivnika je lako rješavati, no kad se pojave deseci protivnika, potrebno je kretati se i taktički ih rješavati. Tragovi krvi po zidovima ostanu i kad se kasnije vratite u to isto područje, što je još jedna
zanimljivost i dobro osmišljen detalj. „Boss” borbe su zanimljive i dosta zahtjevne, a nikad put do „bosseva” nije direktan – potrebno je rješavati zagonetke i postepeno doći do njih. Glazba je odlična, futuristička i meni najveća poveznica s Cyberpunk 2077 igrom, jer neodoljivo podsjeća na glazbu iz te igre. Barem na onaj industrial, techno dio Cyberpunk soundtracka.
Igra je napravljena u GZDoom engine-u, koji je vrlo modificirana verzija originalnog DOOM enginea, napravljen za modernije igre te vrste, ali u stilu starog DOOM-a. Dosta je impresivno vidjeti DOOM mehaniku s malo modernijim kontrastom boja i više sadržaja za istražiti. DOOM je vrlo linearna igra, dok u Beyond Sunset postoji istraživanje i neko lutanje po poluotvorenom svijetu. Da zaključimo, developeri Metacorp / Vaporware uspjeli su napraviti zabavnu igru, koju smo odigrali s dozom nostalgije. Ona je dokaz da za nešto zabavno i puno akcije nije potrebna moderna grafika i puno pixela. Slažete li se s tim i jesu li proizvođači ove igre uspjeli u namjeri da naprave moderni DOOM, saznajte sami jer igra je dostupna na Steamu.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Movie Games S.A.
