Igrali smo Music Drive: Chase the Beat na XBOX-u i iako nismo otkrili je li glazba najvrjednija stvar na svijetu, zaključili smo da se utjecaj glazbe proteže daleko izvan njezine izvedbe.
Igru inspiriranom glazbom objavio je QUByte Interactive, a razvio Salve Game Studio.
Music Drive: Chase the Beat igrate kao Tina i Tunner. Morate priznati dosta zanimljiva kombinacija imena. Službeno se navodi da je ona (Tina) najbolja vozačica za bijeg u kvartu, a on (Tunner) prvoklasni strijelac sa savršenom preciznošću. Zajedno, ovaj par koristi svoje jedinstvene talente u misijama, kombinirajući akciju i ritam u utrci s vremenom kako bi spasili umjetnost koja pokreće svijet: glazbu.
Music Drive kao što i sami naziv govori kombinira dvije stvari glazbu i vožnju. Igra ima 10 levela kroz dva načina igranja – prsuit i delivery. Da ne zaboravimo ono najvažnije – glavna moneta u ovoj igri je, pogađate, kazeta! Naravno, bitan je i novac, ali o tome ćemo nešto više u nastavku.
Kroz ‘Pursuit’ mode jurite vozila koja su ukrala kazete, dok u ‘delivery’ mode te iste kazete dostavljate na različite dijelove staze. Dakle, 10 levela po 2 modea = min. 20 igranja!
I sve bi to bilo jednostavno kada vas putem ne bi pokušavali zaustaviti prijatelji vaših meta koji pucaju na vas, rade fizičke prepreke na putu ili se jednostavno pokušavaju zabiti u vas i izbaciti vas s puta.
No, krenimo redom. U igri vi ste Tina (vozač), dok je Tunner (prikazano na slici) osoba koja puca na druga vozila (mete). Vaš zadatak je samo da brzo hvatate mete (i kazete) u Pursuit modeu, a uspješno ih dostavljate u Delivery modeu, dok će Tunner obaviti posao uklanjanja neprijatelja putem. Da biste uopće mogli igrati Delivery mode, potrebno je u Pursuit modeu sakupiti kazete. Pursuit mode je relativno lakši jer su protivnici manje agresivni i ne donosi mnogo zarade, dok je u delivery modeu posao (mrvicu) teži jer ste vi meta koja dostavlja kazete, a protivnici su znatno agresivniji. Kroz ovaj mode zarađujete (ozbiljan) novac.
Zanimljiva značajka u igri je da imate opciju podmititi hejtere i time smanjiti njihovu agresivnost (želju da vas pod svaku cijenu eliminiraju putem).
Ranije smo spomenuli da je novac, iako ne u potpunosti glavni, itekako bitan. Zaradom novca kroz delivery mode, kupujete i nadograđujete vozila. Kupnjom različitih vrsta vozila stječete mogućnost prijevoza većeg broja kazeta, a nadogradnjom vozila omogućujete da vozila postignu veću brzinu i da su izdržljivija, što predstavlja poseban značaj kako radite daljnji progres u samoj igri.
Uz kupnju i nadogradnju vozila koje vozite, moguće je (i poželjno) kupiti i nadograditi oružje kojim vaš partner upravlja kako bi uništio mete.
Potpunom nadogradnjom pojedinog oružja, Tunneru omogućuje bržu eliminaciju protivnika.
Music Drive: Chase the Beat je zapravo povratak u 90-te i početak 2000-ih kada su igre bile jednostavne kako u samom gameplayu pa tako i u kontrolama.
Igranje ima duboki arkadni osjećaj, sa svojom brzom akcijom, i potiče vas da poželite iznova pokrenuti vožnju koja se ponekad čini fluidnom, dok skretanje može biti nezgodno, a nekad se dogodi i da se u uskim prolazima zaglavite. Tu bi bilo bolje da je moguće napraviti reset na samu stazu nego da se ”mučite” kombinacijom naprijed-nazad. To je očiti nedostatak.
Igru je moguće podesiti ovisno o vašim preferencijama. Tu posebno izdvajamo opciju ‘pixelated’.
Igra počinje na postavkama s uključenom opcijom ‘pixelated’, što je idealno za gamerske nostalgičare i osjećaj povratka u djetinjstvo.
Na kraju svake rute (levela) dobivate finalni prikaz gdje možete vidjeti koliko ste novaca zaradili te koliko ste kazeta spasili, odnosno dostavili.
Slika prikazuje uništavanje mete u Pursuit modeu gdje je cilj uništiti mete te spasiti kazete.
Kazete koje smo preuzeli u Pursuit modeu, dostavljamo ih kroz Delivery mode. Slika prikazuje uspješnu dostavu kazeta i zaradu koju smo ostvarili.
Ono što je ozbiljan nedostatak u igri je definitivno izbornik koji nije dobro napravljen. Kraj ikona ne stoji naziv na što se odnosi pojedina ikona, navigacija kroz izbornik je loša i odabir ikona je poprilično nezgodan. S vremena na vrijeme se zna dogoditi da kliknete na nešto što zapravo niste prvotno željeli.
Što se tiče samog prelaska igrice (posebno važno za kategoriju ‘Achievement hunter’) istu je moguće odraditi između 1 i 2 sata. Staze su, s iznimkom zadnje staze, poprilično monotone te ne iziskuju nikakve posebne vozačke vještine kroz samu igru. Iznimka je ta posljednja staza u kojoj ste Vi brži od meta, odnosno mete se uključuju u stazu u određenom dijelu pa je potrebna svojevrsna procjena kako biste u idealno vrijeme zaskočili metu.
Zaključno, igra ima svojih nedostataka poput izbornika, situacija na dijelovima staze gdje je moguće zaglaviti te monotonosti skoro svih staza, ali igra je zbog svoje jednostavnosti i dobrog zvuka zabavna. To je ona igra koju ćete odigrati kada se zaželite ”odmoriti” od igranja. Kontrole su poprilično jednostavne, a duljina same igre nije takva da će nastati zamor i zasićenje. Sumnjam da bilo koju glazbu iz igre poznajete, ali ćete se vraćati i zbog nje da još jednom spasite kazete te ih potom dostavite na potrebne lokacije, a neki i zbog plasmana na svjetskoj ljestvici uspješnih gamera same igre.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač QUByte Interactive
