Kada čujete kombinaciju iRacing i arkadne vožnje, teško je ne podići obrvu. iRacing je sinonim za ozbiljan, kompetitivni sim racing, dok arkada automatski znači opušteniju, pristupačniju zabavu. Upravo na toj granici pokušava igrati iRacing Arcade, novi naslov studija Original Fire Games, koji je i ranije bio čvrsto u arkadnim vodama. Rezultat je igra koja zna biti zabavna, ali rijetko kada nadilazi vlastite okvire.
Već nakon prvih nekoliko utrka jasno je da je fokus na jednostavnosti. Vožnja je izuzetno pitoma, gotovo previše sigurna. Automobili imaju puno gripa, pogreške se lako ispravljaju, a osjećaj težine i kontrole sveden je na minimum. Sve to čini igru vrlo pristupačnom, ali istovremeno uklanja onaj sloj izazova koji bi vas tjerao da učite, napredujete i usavršavate se. U tom smislu, iRacing Arcade više djeluje kao “pick up and play” naslov nego kao nešto što ćete ozbiljnije savladavati.
Karijerni mod pokušava dati malo dublji kontekst cijeloj priči. Kroz utrke napredujete, razvijate tim i gradite vlastitu bazu, što na papiru zvuči zanimljivo. U praksi to funkcionira, ali bez previše dubine. Nadogradnje i upravljanje resursima postoje, no rijetko kada zahtijevaju ozbiljnije razmišljanje. Sve djeluje kao lagani dodatak utrkama, a ne kao sustav koji će vas dugoročno vezati za igru.
Vizualni identitet ostaje vjeran prethodnim igrama studija, ali u dotjeranijem obliku. Staze i automobili imaju taj prepoznatljiv “mini” izgled, s jarkim bojama i čistim dizajnom. Promjena kamere na pogled iz trećeg lica dodatno približava igru klasičnijem racing iskustvu, a sve skupa izgleda ugodno i pregledno. Nije spektakularno, ali je šarmantno i funkcionalno.
Ono gdje stvari počnu škripati je u količini sadržaja. Iako su staze licencirane i dobro rekreirane, njihov broj nije impresivan, a izostanak dodatnih varijacija brzo dovodi do ponavljanja. Još više se to osjeti kod automobila kojih jednostavno nema dovoljno da bi igra dugoročno zadržala svježinu. Nakon nekoliko sati lako se stekne dojam da ste već prošli kroz sve što igra nudi.
Umjetna inteligencija dodatno pridonosi tom neujednačenom dojmu. Dok u nižim težinama pruža solidan otpor, na višima prelazi u agresivnost koja često djeluje nepravedno. Utrke se tada znaju pretvoriti u guranje i sudaranje, što može biti zabavno u kratkim intervalima, ali dugoročno smanjuje osjećaj kontrole i fer nadmetanja.
Najveći problem iRacing Arcadea nije to što pokušava biti arkadna igra, nego što ne koristi dovoljno potencijal koji dolazi s iRacing imenom. Postoje elementi poput sezonske strukture i licenciranih sadržaja, ali to djeluje više kao površinski sloj nego kao temelj na kojem je igra izgrađena. Nedostaje dublji multiplayer, nedostaje raznolikost, nedostaje razlog da se vraćate nakon početnog entuzijazma.
iRacing Arcade tako ostaje u nekoj čudnoj sredini. Dovoljno je zabavan da odvozite nekoliko utrka bez razmišljanja, ali ne dovoljno bogat da vas zadrži dulje vrijeme. Kao lagana, šarena arkadna vožnja ima svoje mjesto, no teško se oteti dojmu da je uz malo više ambicije mogao biti puno više od toga.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač iRacing
